Početna Magazin Godine Osteoporoza i prelomi kostiju kod starijih osoba

Osteoporoza i prelomi kostiju kod starijih osoba

Osteoporoza i prelomi kostiju kod starijih osoba

Osteoporoza je jedna od „tihih bolesti“. Često ne znamo da je imamo dok se ne desi pad i sa njim i neizbežan prelom. Nažalost, prelomi u starijim godinama često označavaju i početak nepovratnog opadanja kvaliteta života. Prenosimo tekst australijske profesorke koja se bavi upravo zdravljem kostiju i sprečavanjem ovakvih posledica…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Kako ljudi sve duže žive, značaj osteoporoze i preloma postaje sve veći. Procenjuje se da u Australiji 4,74 miliona ljudi starijih od 50 godina ima osteoporozu, osteopeniju (blaža od osteoporoze) ili loše zdravlje kostiju. Do 2022. godine, prema procenama, broj će se povećati na 6,2 miliona, sa jednim prelomom na svaka 2,9 minuta.

Godine 2012, ukupni troškovi vezani za loše zdravlje kostiju kod osoba starijih od 50 godina bili su 2,75 milijardi australijskih dolara, od čega je 64 odsto troškova bilo direktno povezano sa lečenjem i tretiranjem povreda.

Šta je osteoporoza?

Osteoporoza je stanje u kojem kosti postaju krhke i krte, što povećava rizik od preloma. Do ovoga dolazi kada kosti gube minerale, kao što je kalcijum, brže nego što telo može da ih zameni.

U Australiji, osteoporoza pogađa jednu od tri žene i jednog od pet muškaraca starijih od 50 godina.

Osteoporoza, koju nazivamo „tihom“ bolešću, obično nema simptome i retko se otkrije pre nego što kosti puknu ili se prelome. Osteoporoza je bolest, a prelomi su njen rezultat čije nastajanje želimo da sprečimo.

Zašto sa godinama dobijamo osteoporozu?

Naše kosti su živo tkivo i nalaze se u neprekidnom procesu obnove. Kako starimo, više kostiju se oštećuje (resorbuje) nego što se zamenjuje novim kostima. Tako naše kosti postaju tanje i sve više krhke kako starimo. Ovo je naročito izraženo tokom menopauze kod žena i kod muškaraca sa nižim nivoima androgenih steroidnih hormona kao što su testosteroni.

„Primarna osteoporoza“ jeste gubitak kostiju koji se može pripisati starenju ili poznatim hormonskim posledicama starenja, kao što je opadanje estrogena i testosterona. Ovi hormoni pomažu regulisanje obnove kostiju do koga dolazi prirodno kako starimo. Kako nivo ovih hormona opada od oko 50. godine života kod žena i od oko 60. godine kod muškaraca, stopa oštećenja kostiju povećava se brže nego rast nove kosti koja bi je zamenila. Tokom vremena, ovo vodi do slabijih, tanjih kostiju. Kod žena, rizik se naglo povećava tokom menopauze što se podudara sa značajnim padom u cirkulišućem nivou estrogena.

„Sekundarna osteoporoza“ se javlja kao posledica drugih bolesti (kao što je celijakija sa lošom apsorpcijom kalcijuma), ili kao negativni efekat korišćenja lekova tokom lečenja drugih bolesti.

Tanke kosti lošijeg kvaliteta strukture lakše se lome. Ogromna većina preloma dešava se kao rezultat pada prilikom stajanja. Vertebralni ili kičmeni prelomi su izuzetak, budući da se često javljaju bez pada ili značajnog „okidača događaja“.

Zašto stariji ljudi padaju?

Mnogo je razloga zašto su starije osobe podložne padovima. Među tim razlozima nalaze se i nuspojava korišćenja nekih lekova, oštećenje vida i manja sposobnost sprečavanja saplitanja jer ravnoteža, mišićna masa i snaga opadaju sa godinama. Rizik od preloma zbog loših kostiju raste sa godinama, a ovo dodatno pogoršava osteoporoza. Genetika takođe igra ulogu u riziku od preloma kod pojedinaca. Oni među nama čiji su roditelji imali prelom kuka, imaju veći rizik od preloma.

Najčešća mesta preloma kod starijih osoba su kuk, pršljenovi ili kičma, ručni zglob ili humerus (kost nadlaktice ili ramena).

Oko 30 odsto starijih osoba padne bar jednom godišnje. Što ređe padate, manja je verovatnoća da ćete slomiti kost. Osobe stare 70 i više godina čine 70 odsto ukupnih troškova za lečenje akutnih stanja tokom 2012. godine. Prelomi kuka predstavljaju najveće opterećenje kako u smislu troškova, tako i u smislu pada kvaliteta života.

Rezultati nedavno objavljenog istraživanja pokazuju da se većina pacijenata sa frakturama nije u potpunosti oporavila i dostigla prethodni kvalitet života ni 18 meseci nakon preloma.

Sprečavanje osteoporoze i padova

Sprečavanje padova kod starijih osoba jeste važan način sprečavanja preloma. Starije osobe koje imaju dobru ravnotežu i mišićnu snagu često su sposobne da „se spasu“ kada se sapletu. Vežbe koje popravljaju ravnotežu (kao što je tai-či) i pomažu u održavanju mišićne mase (vežbe sa opterećenjem i vežbe otpora) veoma su korisne.

Prevencija osteoporoze obuhvata redovno vežbanje sa opterećenjem i vežbe otpora, adekvatan unos kalcijuma kroz ishranu (najmanje tri porcije mlečnih proizvoda ili njihovih ekvivalenata tokom dana) i odgovarajući nivo vitamina D u krvi.

Izlaganje sunčevoj svetlosti jeste primaran izvor vitamina D, ali moramo da praktikujemo sigurno izlaganje suncu kako bismo smanjili rizik od raka kože. Preporuke zavise od tipa kože, geografske širine i godišnjeg doba. Za osobe sa umereno svetlom kožom, šest do sedam minuta izlaganja suncu u periodu pre 11 ili nakon 15 časova tokom leta smatra se dovoljnim. Zimi, preporučeno vreme izlaganja suncu povećava se na od sedam do 40 minuta u zavisnosti od mesta stanovanja.

Iako faktori načina života kao što su ishrana i vežbe mogu da tokom vremena naprave značajnu razliku kad je u pitanju zdravlje kostiju, ako starija osoba ima nekoliko faktora rizika za prelome, mogla bi da sa svojim lekarom razgovara o upotrebi preparata i lekova za „aktivnost kostiju“. Ovi lekovi usporavaju rast stope razlaganja kostiju tokom starenja. Uopšteno, ovi lekovi prepolovljuju rizik od preloma i mnogo su efikasniji nego sama promena načina života.


Tekst Keri Sanders, profesorke na Australijskom Katoličkom Univerzitetu objavljen na The Conversation.