Najveći uspeh postižu preduzetnici koji su stariji nego što se misli

Romantizirana slika preduzetnika je slika mladog čoveka: osoba u dvadesetim godinama sa revolucionarnim idejama, nepresušnom energijom i umom britkim kao sablja. Silikonska dolina već godinama igra na ovu kartu.
Ali, da li je ta slika tačna?

Daleko od toga, ako je suditi prema nedavnom istraživanju koje su autori ovog članka – Bendžamin F. Džouns, prof. preduzetništva i poslovne strategije na Nortvestern univerzitetu i Džej Danijel Kim sa Tehnološkog instituta Masačusets (MIT), sproveli u saradnji sa Havijerom Mirandom iz američkog Biroa za popis stanovništva i Pjerom Azulejem iz MIT-a.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Naš tim naučnika analizirao je starost svih osnivača preduzeća u SAD u proteklim godinama. Otkrili smo da je prosečna starost najuspešnijih preduzetnika 45 godina i da je najmanja verovatnoća da će preduzetnici 20-godišnjaci izgraditi uspešnu firmu.

Mit o mladom preduzetniku

Ideja da najuspešnije nove poslovne poduhvate pokreću mladi, čak veoma mladi, široko je rasprostranjena.

Često se smatra da su mladi ljudi manje sputani ustaljenim načinom razmišljanja i stoga više po prirodi inovativni i revolucionarni. Mnogi posmatrači (možda sa zavišću) veruju da mladi imaju više vremena i energije, a manje porodičnih obaveza kao što je večera sa decom i manje finansijskih opterećenja kao što su hipoteke i krediti. Pored toga, kako je osnivač Fejsbuka Mark Cukenberg rekao: „Mladi su jednostavno pametniji“.

Mladi preduzetnici takođe obično imaju neku dramatičnu priču. Napustili su fakultet ili su se kao mladi roboti u velikoj korporaciji oslobodili konvencionalnih stega i očekivanja da bi pokrenuli novi posao sa timom 20-godišnjaka otpadnika. Nakon bezbroj neprospavanih noći, pojavljuju se sa novom ubitačnom aplikacijom ili proizvodom koji munjevito osvaja tržište, stavlja ih na čelo akcionarskog društva, donosi im ogromno bogatstvo i podseća uštogljene direktore da mladi predatori koji dolaze mogu da pojedu njihov ručak i da će to i učiniti.

Ovaj stereotip ima značajne posledice. U Silikonskoj dolini, na primer, ulagači u startap poduhvate pokazuju jasnu pristrasnost jer teže ulaganju u poslove mlađih preduzetnika, često zanemarujući starije. Spoznajna veza između mladosti i uspeha do te mere preovlađuje da neki zaposleni u tehnološkim kompanijama koriste usluge plastičnih hirurga kako bi izgledali mlađe.

Najbolje doba za preduzetništvo je srednje doba

Međutim, slika mladog preduzetnika nije mogla da se održi kada smo je uporedili sa podacima. Prethodna istraživanja o starosti i preduzetništvu sa visokim rastom dala su suprotstavljene rezultate, delimično usled malog broja selektovanih skupova podataka koje su istraživači proučavali.

Da bismo podrobnije proučili ovo pitanje, sproveli smo interni projekat u američkom Birou za popis stanovništva. To nam je omogućlo da proučimo sva preduzeća koja su osnovana u SAD između 2007. i 2014. godine, a koja obuhvataju 2,7 miliona preduzetnika. Upoređivali smo starost osnivača preduzeća sa merama učinka preduzeća, uključujući rast broja zaposlenih i rast prodaje, kao i „strategije izlaska“ putem prodaje deonica ili kupovine.

Mnogo je veća verovatnoća da će uspešni preduzetnici biti sredovečni nego mladi. Kod prvih 0,1 odsto najbrže rastućih novih preduzeća u Sjedinjenim Državama, prosečna starost osnivača u prvoj godini poslovanja firme je 45 Slično tome, sredovečni osnivači dominiraju uspešnim prodajama svojih kompanija.

Prema našoj proceni, 50-godišnji osnivač firme ima za 1,8 odsto više šansi da stvori jednu od firmi sa najvećom stopom rasta u poređenju sa 30-godišnjakom. Najmanja je verovatnoća da će osnivači u ranim dvadesetim stvoriti preuzeće sa visokim rastom.

Zašto bi preduzetnici postajali bolji sa godinama? Nije sasvim jasno, ali imamo nekoliko teorija. Zreliji preduzetnici mogu se osloniti na veće iskustvo u upravljanju ili na dublje znanje specifično za određenu granu privrede. Oni takođe mogu imati veća finansijska sredstva i relevatniju društvenu mrežu za podržavanje poslovne ideje osnivača. Na primer, naše istraživanje je pokazalo da prethodno iskustvo u specifičnoj grani privrede kojoj pripada startap više nego duplo povećava šansu za uspeh. Čak i neki od najpoznatijih mladih osnivača preduzeća obično su dostizali najbolji uspeh u srednjim godinama. Na primer, Ajfon je izbačen na tržište kada je Stiv Džobs imao 52 godine.

Promenimo ploču

Ako bi i dalje nastavili da povezuju preduzetništvo sa mladošću, investitori bi igrali na pogrešnu kartu. Ako bi ulagači u rizične poslove i drugi investori u poslove u ranoj fazi prihvatili naše nalaze, počeli bi da razmatraju ideje osnivača iz šireg raspona starosne dobi i možda bi zato pružili podršku većem procentu preduzeća sa višim rastom.

Na isti način, sredovečni potencijalni preduzetnici mogli bi osećati više samopouzdanja u pogledu svojih šansi. Veća bi bila verovatnoća i da će dobiti sredstva koja su im potrebna da bi svoje poslovne ideje oživeli.

Na još širem planu, isticanje mladih preduzetnika je verovatno iskrivilo sliku inovacija i njihovog finansiranja okrećući ih ka problemima koje mlađi deo korisnika najbolje razume. Menjanje pogleda na životni ciklus preduzetnika – i vrhunskih performansi u okviru njega – moglo bi da preusmeri inovacije ka oblastima koje starije osobe bolje poznaju.

Mit o mladom preduzetniku je večna slika, ali možda njegov broj godina napokon poraste.

Bendžamin F. Džouns, Džej Danijel Kim

Izvor: The Conversation
Prevod i obrada: Penzin.rs


Preporučujemo i tekstove:

  1. Sredovečne žene su sjajni radnici!
  2. 5 novih pravila rada i poslova
  3. Serijal tekstova Uticaj generacija na ekonomiju: