Kratkotrajna fizička aktivnost sprečava invaliditet kod starijih

Kratkotrajna svakodnevna fizička aktivnost sprečava invaliditet kod starijih osoba sa osteoartritisom. Ukupno sat vremena nedeljno žustrog hoda dovoljno je da se umanji rizik od invaliditeta i sa njim povezane zavisnosti od drugih.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Samo sat vremena brzog hoda nedeljno sprečava invaliditet kod starijih osoba koje pate od artrtitisa, ukočenosti kolena, kuka, skočmog zgloba ili stopala. Ovo je pokazalo istraživanje objavljeno u American Journal of Preventive Medicine.

„Da bi ljudi održali svoju nezavisnost potrebno je manje od 10 minuta dnevno. To je veoma izvodljivo“, kaže vodeća autorka istraživanja Doroti Danlop. Danlop je profesorka preventivne medicine na Medicinskom fakultetu Nortvestern univerziteta Fajnberg.

Ovaj minimalni nivo aktivnosti može motivisati neaktivne starije osobe da započnu svoj put ka fizički aktivnom načinu života. Ovo je posebno važno zbog širokog spektra koristi za zdravlje koje donosi fizička aktivnost.

Podsećamo da je i za zdravlje srca i krvnih sudova važna fizička aktivnost. Istraživanja su pokazala da je u slučaju povišenog krvnog pritiska važno da osoba bude što više fizički aktivna. Manje je važan intenzitet te aktivnosti.

Umerena do intenzivna fizička aktivnost sat vremena nedeljno

Naučnici su analizirali podatke više od 1.500 odraslih osoba prikupljanih tokom četiri godine putem američke Inicijative za osteoartritis. Te osobe su sve patile od bolova ili ukočenosti u zglobovima donjih ekstremiteta usled osteoartritisa. Nijedna od ovih osoba nije imala invaliditet na početku istraživanja. Naučnici su pratili njihovu fizičku aktivnost pomoću akcelerometra*.
*Akcelerometar je uređaj za merenje ubrzanja tela u pokretu.

U istraživanju je zaključeno da sat vremena vežbanja nedeljno smanjuje rizik od ograničavajućeg kretanja za 85 odsto. Ograničeno kretanje predstavlja, na primer, hodanje presporo da bi se bezbedno prešla ulica ili hod sporiji od jednog metra u sekundi.

Sporo kretanje prilikom prelaženja ulice, dovodi u veliku opasnost starije osobe i otežava saobraćaj. To je u mnogim zemljama odavno prepoznato i traže se i, manje-više uspešno, pronalaze rešenja. Podsećamo da postoje semafori sa senzorima za starije i sporije pešake, ali i kontraverzni saobraćani znaci upozorenja na starije osobe.

Četiri godine nakon početka istraživanja, 24 odsto osoba koje nisu upražnjavale sat vremena nedeljno žustre fizičke aktivnosti, hodalo je isuviše sporo da bi bezbedno prešlo ulicu.

Pored toga, rizik da svakodnevne aktivnosti budu ugrožene invaliditetom manji je za gotovo 45 odsto ako se upražnjava žustra fizička aktivnost sat vremena nedeljno. U ovakve invaliditetom otežane aktivnosti spadaju poteškoće u izvršavanju uobičajenih jutarnjih zadataka, poput kretanja po sobi, održavanja lične higijene i oblačenja.

Od ispitanika obuhvaćenih istraživanjem, njih 23 odsto je navelo probleme u obavljanju svoje jutarnje rutine.

„Naš cilj je bio da vidimo koja vrsta aktivnosti bi pomogla ljudima da se odbrane od invalidnosti“, kaže Danlop.

Fizička aktivnost je važna – bolje ikakva, nego nikakva

Otprilike dvoje od petoro ljudi sa osteoartritisom – od kojih se on kod većine ispoljava na donjim zglobovima – razvija vremenom ograničenja vezana za invaliditet.

Preporuke američkih zdravstvenih zvaničnika jesu da starije osobe sa artritisom upražnjavaju aktivnosti niskog intenziteta. Da bi se ostvarile značajne zdravstvene koristi, uključujući smanjenje rizika od srčanih oboljenja i mnogih drugih hroničnih bolesti, u smernicama se starijim osobama preporučuje da upražnjavaju najmanje dva i po sata nedeljno aktivnosti umerenog intenziteta. Taj nivo aktivnosti, međutim, može delovati zastrašućuće za neaktivne starije osobe sa bolovima u donjim ekstremitetima, primećuje Danlop.

Neke promene hoda, podsećamo, mogu biti sasvim normalne u starosti. Na druge, pak, treba obratiti pažnju:

„Nadamo se da će ovaj novi nalaz u vezi sa javnim zdravljem podstaknuti ljude da se ostvari cilj bavljenja fizičkom aktivnošću srednjeg intenziteta. Jedan sat nedeljno je odskočna daska za osobe koje su trenutno neaktivne. Ljudi mogu da počnu da idu ka tom cilju.“

Dobra je ideja, svakako, da se čovek pokrene. Za početak, nije bitno koliko će trajati i kojeg intenziteta će biti ta fizička aktivnost. Preporuka je da se svaki put pokuša da se pređe za nekih 10 odsto nivo opuštenosti i prijatnosti. Vremenom, telo će samo pomerati te granice. Ovo sve, naravno, treba raditi u dogovoru sa lekarom i uz njegove kontrole. Podsećamo vas i na četiri jednostavne promene koje i običnu šetnju mogu pretvoriti u intenzivniju fizičku aktivnost: Četiri vežbe koje od obične šetnje prave sport

Izvor: Northwestern Now
Istraživanje: American Journal of Preventive Medicine
Fotografija: Ricardas Brogys sa Unsplash