Šećer, mali jazavičar, u domu za stare

Šećer, mali jazavičar, zaposlen je kao samouki terapijski pas u jednom beogradskom domu za stare. I sjajno mu ide. Obožavaju ga svi.
Nadamo se da će on biti, u skoroj budućnosti, samo jedna u nizu domaćih životinja koje čine život u domovima za stare lepšim.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

„Ja bih da započnem Šećerovu priču time da je on najvredniji poklon koji se mogao dobiti za rođendan. Rođen je 14. februara, pa smo u tome videli simboliku kada smo birali psa kojeg ćemo uzeti. Tražili smo nekog debeljuškastog i mirnog štenca i dobili – Šećera. Put ka kući tog dana je prespavao u kolima i ponašao se kao da se oduvek znamo. Niti se bunio, niti cvileo, samo nas je gledao, a mi smo bili očarani. I tako je dobio svoje ime“, ovako Marijana Tadić, Šećerova vlasnica započinje priču o malom, vrednom psiću.

Šećer, šestomesečni jazavičar, veći deo sedmice bavi se uobičajenim kućnim nestašlucima kao što je krađa čarapa. Ali dva dana nedeljno Šećer ima veoma važan i divan poslovni zadatak. Da stvar bude lepša – Šećer i Marijana su kolege.

Marijana radi kao socijalna radnica u jednom beogradskom domu za stare. Šaćer je od jula u tom istom domu zaposlen kao samouki terapijski pas.

Šećer, samouki terapijski pas u domu za stare

Marijana priča za list Blic kako je Šećera jednog julskog dana povela u dom u kome radi ne sluteći da će uskoro deliti radno mesto.

„Od tih prvih dana jula on je neizostavni član našeg kolektiva. Sada se već zna da su ponedeljak i petak dani za Šećerove posete i druženja. On uspešno prilagodi svoju ćud i narav kada uđemo u prostorije doma. Tada prestaje sve dečje što ga napolju remeti i postaje pravi vaspitani pas sa manirima“, priča Marijana.

Šećera očekuju sa nestrpljenjem i zaposleni i korisnici sa nestrpljenjem. On je, sa svoje strane, prezadovoljan zato što će ga češkati po stomaku, ljubiti i tepati mu. Zato on rado provodi vreme u domu tokom čitavog trajanja Marijanine smene.

Pročitajte: Pozitivan uticaj životinja u domovima za stare

„Šećer odradi celu smenu posvećujući se korisnicima za koje on oseti da im je potreban. Tako se najviše zadrži tamo gde smatra da treba. Uglavnom ga pustim da sam izabere u koju će sobu da uđe i sa kim će na terasi da provede vreme. Sam naziv terapeutski pas proistekao je iz njegove lekovite pojave i opuštajućeg uticaja koji ima na korisnike. Oni se sa njim ispričaju, podele muke i probleme, ali mu se i smeju, jer je. i pored toga što je fin i vaspitan, u stvari nestašni dečkić koji zna da ukrade poneki poljubac kada niko ne gleda“, priča Marijana.

Jedna korisnica doma je primetila: „On je ovde svačiji unuk“.

Ljubav između malog jazavičara i korisnika doma hit na društvenim mrežama

Marijana često beleži kamerom Šećerova druženja sa korisnicima doma. Na ove snimke, nakon što ih Marijana podeli na društvenim mrežama, retko ko ostaje ravnodušan.

„Snimci koji nastaju tim povodom su uglavnom na kraju druženja, kada već primetim kod Šećera da bi išao dalje, jer ne želim da remetim njihov odnos. Mnogo emotivnih scena nije zabeleženo kamerom, na primer trenutak kad deka zamoli da mu podignem Šekija da ga on prigrli jer mu je u tom trenutku trebao zagrljaj. To je prethodilo najemotivnijoj rečenici sa jednog od snimaka: ‘Grožđe moj'“ , priča Marijana.

Ona kaže da jedan od razloga zašto Šećerovi radni dani završavaju na društvenim mrežama jeste taj da se podigne svest o domovima za stare.

Izvor: Blic
Fotografija: Privatna arhiva Marijana Tadić za Blic

Preporučujemo da pročitate tekstove: