5 prednosti kuvane u odnosu na sirovu hranu

Iako je dobro jesti presno voće i povrće, francuski profesor ishrane smatra da nije dobro isključiti termički obrađenu hranu iz svakodnevne ishrane. Naprotiv, kuvana hrana ima prednosti u odnosu na sirovu.

Sve više se, u poslednje vreme, promoviše ishrana sirovom hranom. I kod nas, u Srbiji, mnogi se odlučuju da bar probaju paleo dijetu*, a sa većom dostupnošću raznih kuhinjskih aparata koji sitne hranu ili cede sokove, mnogi zamenjuju obrok ili obroke nekuvanim kašama ili sokovima od voća ili povrća.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

* Paleo dijeta, paleoishrana – način ishrane koju je popularisala knjiga Loren Kodain početkom ovog veka a koja se sastoji pretežno od namirnica bogatim proteinima. Budući da se oslanja na filozofiju ishrane naših predaka iz kamenog doba, neretko se koriste sirove namirnice.

Neosporavajući korist od unošenja svežeg voća i povrća, francusko udruženje potrošača, međutim, skreće pažnju da i termički obrađena hrana ima svoje prednosti. Zato, smatraju, ne bi trebalo celokupnu ishranu bazirati samo na sirovim namirnicama.

Evo koje su prednosti kuvane u odnosu na sirovu hranu.

1. Termička obrada čini namirnice jestivim

„Kuvanje čini osnovu, a ne sirova hrana“, objašnjava prof. Frederik Tesije koji se bavi ishranom. Zahvaljujući tome što je naučila da koristi vatru, ljudska vrsta je proširila spektar jestivih namirnica.

„Sirovi krompir, na primer, sadrži solanin koji je toksičan u većim količinama. To isto važi i za suvi pasulj koji sadrži štetni fazin ili za indijski orah koji sadrži štetni urušiol**. Ove toksične materije nestaju tokom kuvanja.

** Indijski orah koji se prodaje u našim prodavnicama zdrave hrane uglavnom je, iako se prodaje kao sirov, donekle termički obrađen blanširanjem.

2. Kuvanjem se hrana „čisti“

Kuvanje ne samo da razgrađuje toksine, već i uništava bakterije, parazite i viruse koji dovode do trovanja hranom. Dakle, kuvanje nam omogućava da budemo sigurni dok jedemo, ono predstavlja važnu preventivnu meru.

3. Kuvanjem hrana postaje svarljivija

Nije uvek dovoljno da hrana bude jestiva. Nju je potrebno i svariti. Zahvaljujući termičkoj transformaciji koja se dešava tokom kuvanja, mnoge namirnice je lakše probaviti ili žvakati. Tako je, na primer, sa namirnicama koje su bogate vlaknima (kao što su žitarice i mahunarke) ili skrobom. Tako je i kada je meso u pitanju.

Vreme koje potrošimo dok ih termički obrađujemo prevazilazi vreme koje bi nam bilo potrebno da ih, termički neobrađene, svarimo.

4. Kuvanje obogaćuje hranu

Kuvanje hrane može doprineti da se neke hranljive materije lakše apsorbuju. To se dešava kada je u pitanju, na primer, vitamin B8 iz jaja, proteini iz soje ili gvožđe iz spanaća.

Kuvanjem se, takođe, uništavaju neka jedinjenja za koja se smatra da ograničavaju unos hranljivih sastojaka.

Termička obrada čak, ponekad, obogaćuje namirnice mikronutrijentima. Jedan od najpoznatijih primera je paradajz. On, naime, sadrži više likopena nakon termičke obrade. Špargla, pak, dobija beta-karoten.

5. Termička obrada umnožava ukuse

Raspon ukusa se impresivno širi zahvaljujući kuvanju. To je, verovatno, najprimamljiviji razlog da se termička obrada hrane ne isključi iz života savremenog čoveka. Ukus je značajno drugačiji kada se uporede sirova izrendana šargarepa i pečena šargarepa.

„Savetovao bih da se koriste različiti načini termičke obrade jedne namirnice kako bi se izbegle greške“, kaže prof. Tesije.

Kako dobiti najviše
od termički obrađene hrane

Termička obrada menja namirnice, to je činjenica. Ono može i da uništi određene vitamine osetljive na toplotu (B1, B5, B9, B12, C).

S tim u vezi, treba znati da svi načini termičke obrade nemaju isto delovanje na namirnice.

Iako prženje i roštiljanje doprinose pojačavanju ukusa, oni ne doprinose hranljivosti. Pored toga, ovi načini termičke obrade doprinose stvaranju novih, neželjenih jedinjenja, kao što je akrilamid.

Međutim, ni kuvanje (u vodi) nije savršeno.

„Tokom kuvanja javlja se fenomen ispiranja. Vitamini i minerali prelaze u vodu tokom kuvanja“, objašnjava prof. Tesije. „Međutim, ustanovljeno je da se vitamini u toploti ne uništavaju u potpunosti. Nakon kuvanja, ostaje ih još dosta u hrani.“

Treba dati prednost kuvanju na tihoj vatri. Ono manje uništava, a više čuva svojstva određenih namirnica. Kuvanje na pari je dobra alternativa klasičnom kuvanju jer smanjuje „ispiranje“.

Treba sačuvati vodu u kojoj su se kuvale namirnice i iskoristi je za supu ili bujon.

Izvor: Que Choisir?
Fotografijarawpixel.com

Preporučujemo i tekstove: