Seksualni odnosi ključni za duži život?

Rezultati istraživanja objavljenog u julu 2017. godine iznenadili su naučnike: na dužinu telomera, proteina na krajevima hromozoma koji utiču na dužinu života, utiče seksualna aktivnost. Dr Kraus Vajtborn piše o ovome, a mi prenosimo. Jer, nije zgoreg znati i pokušati sebi na ovaj način produžiti život.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Bronwyn Jones

Ima dosta dokaza koji govore u prilog zadovoljavajućeg seksualnog života za odnose u vezi, a da ne govorimo o sreći pojedinca. Nedavno su istraživači utvrdili da nivo sreće ljudi raste onih dana kada su imali seksualne odnose sa partnerom. Sada se ispostavlja da možda postoji još jedna prednost seksualnih aktivnosti.

Tomas Kabeza de Baka i njegove kolege sa Univerziteta Kalifornije u San Francisku otkrili su dobrobiti seksualne aktivnosti za ćelije organizma. Dobrobit na ćelijskom nivou je prednost koja bi mogla da poveća životni vek.

Telomeri – čuvari života

Da bismo stekli širu sliku o ovom izuzetnom otkriću, treba da istražimo specifični ćelijski mehanizam koji je tim naučnika istraživao. Oni su svoj rad usmerili na telomere, skup proteina u jezgru ćelije koji stabilizuje krajeve hromozoma. Oni služe kao podložak za deo hromozoma koji ne sadrži gene.

Svaki put kada se ćelija umnožava, ili kada se nalazi pod pritiskom, ona gubi deo ovih zaštitnih proteina. Sa gubitkom telomera, hromozomi postaju sve kraći dok, na kraju, više ne postoji zaštita za gene na koju bi mogli da računaju. To je kao da imate rascvetalu kosu koju svakodnevno sve više kidate češljanjem i povlačenjem. Na kraju, ostaćete ne samo bez krajeva kose usled ovog štetnog procesa.

U slučaju telomera, dakle, što duže – to bolje. Teorija o telomerima zapravo postulira da su upravo ove malene strukture krivci za proces starenja koji vodi ka kraju života. Kako sve više ćelija biva oštećeno tokom uobičajenog ćelijskog umnožavanja u organizmu, one su sve manje sposobne da obavljaju svoje funkcije u telu.

Mogli biste pomisliti da bi onda rešavanje problema starenja bilo jednostavno – samo bi ljudima trebalo da se da lek koji bi obrnuo ovaj proces skraćivanja telomera. Nažalost, ovo ne bi uspelo jer bi lek koji bi usporio skraćivanje telomera, povećao rizik od raka. Enzim koji učestvuje u uništavanju telomera je telomeraza, a menjanje njegove aktivnosti putem hemijske intervencije moglo bi da ima neželjeni ishod.

Seksualna aktivnost kao lek protiv starenja

Kabeza de Baka i njegove kolege smatraju da postoji prijatniji i manje rizični lek za sprečavanje skraćivanja telomera. Pre nego što su sproveli svoje istraživanje, naučnici su smatrali da smanjivanje telomera može biti usporeno putem podrške okoline i dobrih odnosa.

Kod odraslih osoba, ove korisne veze povezane su sa većom dužinom telomera. Nasuprot tome, ambivalentne i loše veze mogu imati štetan uticaj na telomere. Ono što dodatno potvrđuje ulogu veza u dužini telomera, jeste činjenica da razvedene ili rastavljene osobe takođe imaju manje ovih zaštitnih krajeva na hromozomima.

Usmeravajući svoju pažnju na komponentu seksualne aktivnosti jednačine, naučnici su rešili da prouče vezu između postojanja seksualne aktivnosti i zadovoljstva sa jedne, i dužine telomera i nižih nivoa telomeraze, hemijske supstance koja doprinosi skraćivanju telomera, sa druge strane.

Kako bi testirali ovu pretpostavku, Kabeza de Beka i njegove kolege su prikupili podatke 129 žena koje su već učestvovale u dugoročnom projektu poznatom kao studija „Stres, starenje i emocije“ („Stress, Aging, and Emotions“ – SAGE). Sve žene su bile udate ili su imale partnera, i sve su bile majke koje su podizale decu sa zdravstvenim poremećajima od autizma do onog što se naziva „neurotipičnim“. Svrha studije SAGE, uopšteno gledano, jeste da se prouči stres među ovim grupama majki, a da bi to uradili, istraživački tim je skupio podatke o različitim fiziološkim indikatorima, kao i o kvalitetu ljubavnih veza.

Svakodnevno su učesnice istraživanja beležile kvalitet svojih veza i davale dnevne izveštaje o pozitivnim i negativnim interakcijama sa svojim partnerima. Takođe su beležile da li su prethodnog dana bile seksualno aktivne ili ne. Osim toga, učesnice su beležile svakodnevno i novo stresa koji su osećale. Podaci o telomerima prikupljeni su putem uzoraka krvi dobijenih sredinom ovog procesa prikupljanja podataka.

Prosečna starost žena u ovom uzorku bila je 42 godine, većina (78 odsto) su bile belkinje i većina je imala srednje ili visoko obrazovanje. Otprilike jedna trećina je imala seksualne odnose u toku sedmice.

Uzimajući u obzir niz različitih faktora, kao što su godine učesnica, njihov indeks telesne mase, izveštaje o simptomima i odnos prema zdravlju, kao i osećaj stresa, rezultati su pokazali da jedina mera koja je u vezi sa dužinom telomera jeste seksualna aktivnost. Kvalitet veza nije bio povezan sa dužinom telomera.

Da bi objasnili ovaj rezultat, koji nije bio sasvim očekivan, naučnici su izneli pretpostavku da seksualna aktivnost, bez obzira na to da li se doživljava kao kvalitetna, može imati zaštitnu funkciju kad su u pitanju telomeri zahvaljujući smanjivanju reakcije na stres, zaštiti koju pruža od svakodnevnog stresa na radnom mestu ili podsticanjem lučenja korisnog hormona oksitocina. Takođe, moguće je i da su zdravije učesnice istraživanja bile one koje su verovatnije imale i seksualne odnose.

Iako su rezultati po svojoj prirodi korelacioni, a faktori zasnovani na samoispitivanju učesnica i možda nisu svi bili sasvim precizni, činjenica je da je ovo prvo istraživanje koje je proučavalo ulogu seksualne aktivnosti, a ne samo kvaliteta veza, u osnovnom indeksu procesa starenja.

Pored toga, kako ističu autori istraživanja, oni su proučavali samo dugotrajne, čvrste veze. Možda bi rezultati bili drugačiji kada bi učesnici istraživanja bile osobe koje su u kratkim i neobaveznim vezama. U dugim, čvrstim vezama, prema zaključcima ovog tima naučnika, moguće je da se niz faktora spaja kako bi proizveo vezu između učestalosti seksualne aktivnosti i dužine telomera kao indeksa fiziološkog starenja.

„Kontekst zadovoljstva u vezi, u sprezi sa seksualnom intimnošću, može proizvesti fiziološku osnovu koja podstiče zdravlje.“

Rezultati istraživanja, dakle, ne sugerišu da bi trebalo da imate što češće seksualne odnose da bi ste bili sigurni da će vaši telomeri biti u dobrom stanju. Rezultati takođe ne znače da seksualna aktivnost mora biti definisana samo kao snošaj. Čitava atmosfera odnosa koji ispunjava, što se možda pokazuje čestim intimnim odnosima, mogla bi pomoći da se proces starenja uspori.

Dr Suzan Kraus Vajtburn za Psyhology Today

Tekstovi koji bi vas mogli zanimati: