Početna Magazin Godine Kako se izboriti sa strahom od starenja i svim drugim bojaznima koje ga prate?

Kako se izboriti sa strahom od starenja i svim drugim bojaznima koje ga prate?

Kako se izboriti sa strahom od starenja i svim drugim bojaznima koje ga prate?

Američka psihoterapeutkinja Pamela Bler napisala je knjigu „Getting Older Better“ (Bolje starenje) u kojoj iznosi korisne, iako će neki reći „za naše uslove neprimenljive ili izlišne“ savete. Ali, ako ne planirate da mrete sutra, ovo bi vas moglo podstaći da na drugi način razmišljate o starosti i da joj se radujete.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Liza B, „Alone in Geneve“

U anketi Američkog udruženja penzionisanih osoba (American Association of Retired Persons – AARP) osobe starije od 18 godina upitane su da li bi volele da žive sto godina. I, pogađajte kakav je rezultat? Šezdeset tri odsto ispitanika je izjavilo da ne želi.

Uprkos činjenici da imamo dobre šanse da doživimo stotu (želeli mi to ili ne), mnogi među nama se plaše nepoznatog terena starenja. Plašimo se bolesti, nemaštine, gubljenja mentalnih sposobnosti, da ćemo biti zavisni od drugih i da ćemo biti teret porodici. Tačno je da nemamo potpunu kontrolu nad ovim dešavanjima, ali nismo ni sasvim bespomoćne žrtve. Mnogi stogodišnjaci su još uvek aktivni unutar svojih zajednica i upražnjavaju svoje veštine, uživaju u svojim hobijima i osećaju se iznenađujuće zdravo.

Moja dobra prijateljica Tita Bakston, kojoj je 76 godina, smatra da ne bi trebalo da se fokusiramo na ono što nas plaši kod starenja. „Strahujući od nepredviđenog (starenja), budućnost postaje ono čega se plašimo.“ Kaže da bi ovo moglo dovesti do „samoispunjavajućeg proročanstva. Kada pročitam sve što se piše o starenju i o gubitku pamćenja, pre bih mogla da se obesim zbog toga, nego da uživam u životu i zdravlju koje imam.“ Tita je u pravu. Verujem da treba da se suočimo sa svojim strahovima i da živimo dobar život uprkos njima.

Strah od starenja

Kada govorimo o našem strahu od starenja, o čemu zapravo pričamo? Većina nas je zabrinuta i strahuje od invalidnosti, slabosti i bolesti. Ne kažem da do nečega od toga neće doći, ali razmislite o sledećem: svakog dana u SAD, od svih građana starijih od 65 godina, više od 80 odsto je sasvim dobro fizički – u potpunosti su funkcionalni i nezavisni! Ljudi su zdravi i snažni duže nego ranije. Na primer, neko kome je u današnje doba 80, mogao bi biti jednak nekom ko je imao 60 godina u prošlom veku.

Smatram da, ako svaku godinu doživim kao priliku da naučim nešto o životu, onda se osećam pozitivnije, životnije. Moja 75-godišnja prijateljica Melinda Martin jednom mi je rekla da je jedna od mnogih stvari koju vam niko neće reći o starenju jeste da je to tako lepa promena u odnosu na mladost.

To me je navelo da razmišljam o nekim lepim promenama koje su se desile prethodnih godina. Osećam da imam više samopouzdanja i da sam mudrija nego pre 20 godina. Zapravo, u poslednje vreme mnogo ozbiljnije shvatam vežbe i ishranu i osećam se snažnije. Takođe, ne brinem toliko o tome šta će život doneti jer, u ovom trenutku, mnogo toga imam iza sebe, mnogo toga sam prošla i fizički i emotivno i – gle! – još uvek sam ovde i mogu da pišem o tome.

Čega se najviše plašite kada je u pitanju starenje i šta možete da učinite da se vaši strahovi ublaže?

Sami, živi i zabrinuti

Možda sada živite sami ili možda očekujete da ćete ostati sami u nekom trenutku svog života. Uzmite u obzir da ćete imati izbor kada to vreme dođe. Samoća je izbor, a ne stanje.

Ljudi koji su stari 65 i više godina sve više usvajaju stil stanovanja koji se češće povezuje sa studentima ili mladim stručnjacima – život sa cimerima kako bi se delili troškovi, ali i uživalo u društvu i kako bi bila obezbeđena dodatna sigurnost. Oni međusobno poštuju privatnost i nezavisnost onog drugog, spremaju obroke jedni drugima, pomažu u vožnji, nabavci, primećuju kada drugome nije dobro i, uopšteno, pružaju podršku jedni drugima.

Koje alternativne životne izbore ste vi spremni da razmotrite u budućnosti?

Strah da ćemo postati teret

Način na koji sada pristupate životu uticaće na kvalitet vaše starosti i to da li ćete ili nećete postati teret drugima. Probajte da investirate šire, tako što ćete sticati prijatelje svih životnih dobi. Trošite manje i štedite više, vodite računa o ishrani, i za ime boga – vežbajte više! Mi smo ti koji su u krajnjoj liniji odgovorni za sopstvene živote. I pored toga, doći će vreme kada će svima nama biti potrebna pomoć.

Po mom mišljenju, kada dođe vreme, ja sebe neću smatrati teretom. Umesto toga, imaću u vidu da će mi trebati, kao što nama svima treba, podrška i ohrabrenje od porodice i prijatelja.

Koje životne odluke možete sada da donesete, a koje će uticati na buduće izazove?

Strah od bola

Jedan od načina da prekinete ciklus stres–bol jeste da naučite da meditirate. Pronađite časove meditacije ili kupite knjigu ili CD za opuštanje. Kada je reč o predstojećoj operaciji, na primer, počnite da upražnjavate ovu tehniku rano kako biste, onda kada bude vreme da vas unesu u operacionu salu, vi već bili majstor meditacije. Uz vežbu, moći ćete da ležite tamo, pokrećete proces opuštanja organizma i da se osećate mnogo bolje.

Jedna od mojih omiljenih tehnika za upravljanje bolom je vizualizacija. Zamišljam da sam na jednom od mojih omiljenih mesta – na Kauai ostrvu na Havajima. Poznata i kao rukovođenje slikama, ova tehnika podrazumeva korišćenje unutrašnjeg oka kako bi se zamislilo nešto što će istovremeno skrenuti misli i podstaknuti osećaj olakšanja i opuštanja.

Osećate li fizičku bol? Ako je tako, koje još korake možete preduzeti kako biste upravljali njom?

Strah od gubitka kontrole

Vraćajući se iz biblioteke, jednog lepog popodneva kasnog marta, direktno me je udario automobil u punoj brzini, sa pogonom na sva četiri točka i potpuno van kontrole vozača tinejdžera. Jednog momenta sam bila autor koji je tek potpisao ugovor za novu knjigu, psihoterapeut sa punim radnim vremenom i honorarni konsultant, a sledećeg – doživela sam povredu mozga. Pre nesreće, imala sam kontrolu nad svojim životom i potragom za srećom. Sledećeg dana, bila sam zavisna od drugih koji su morali da donose odluke umesto mene, da me voze, da razmišljaju racionalno za mene, da mi pomognu da hodam i da nalazim reči, da me vode iz sobe u sobu onda kada sam se gubila u sopstvenoj kući.

Pre nego što je nesreća preuredila moj život, mislila sam da imam kontrolu nad svojim životom. Znala sam tačno šta je plan i gde idem. Raspored se odjednom promenio, život je usporio više nego što sam ikada mislila da je moguće, uspostavljajući sopstveni red, u sopstvenom ritmu.

Priznajte da imate malo kontrole nad spoljnjim dešavanjima. Kada smrt okrzne ili kada se dese iznenadne životne promene, to nam pomogne da razvijemo povećanu svest o tome koliko je malo toga što kontrolišemo. Život nastavlja sa sopstvenim planovima, stvarajući sopstvene probleme i radosti – i još uvek je vredan življenja.

Na koji način je život vama pokazao da nemate poptunu kontrolu? Šta ste naučili iz tog iskustva?

Samo ne javni prevoz!

Zdravlje u kombinaciji sa godinama mnogo je važniji predskazatelj samoregulacije vozača nego sama starost. Ako ste, dakle, 85-godišnja žena sa dobrim vidom, dobrim reakcijama i dobrog opšteg zdravstvenog stanja, nastavite da vozite. Ali kontrolišite svoj vid barem jednom godišnje i uverite se da vas i sluh služi dobro. Ne želite da vam se desi da sviranje drugih vozila zamenite sa guskama na letu ka jugu.

Kako starite, tako treba da se navikavate na javni prevoz dok istovremeno još uvek vozite jer vam onda neće biti toliko težak prelaz kasnije. Prilikom planiranja budućnosti, treba da sebi postavimo teška pitanja gde ćemo živeti i kako ćemo se snalaziti za prevoz. Neke seoske i prigradske oblasti imaju slab javni prevoz i nedostaju im prodavnice i neke institucije u blizini. Ako živite u takvom kraju, trebalo bi da istražite koje mogućnosti imate, dok je vreme i dok sami možete o tome da odlučujete.

Na koje vrste prevoza vi možete da računate u budućnosti?

Strah od smrti

Suočeni sa sopstvenom smrtnošću, možemo da počnemo da preispitujemo i druge aspekte svojih života, uključujući i izbore koje smo usput pravili. Pored našeg straha od umiranja, mogla bi da se pojave pitanja kao što su: Da li sam izabrao/la pravog partnera? Karijeru koja me najviše ispunjava? Da li sam zadovoljan/na mojim sadašnjim životom, i da li imam hrabrosti da ga menjam pre nego što ostanem bez drugih opcija? To su one stvari koje su ostale nedovršene, a koje padaju na pamet kada se suočavamo sa smrću.

Ja sam razmišljala o knjizi koju nisam napisala, a htela sam ,“jednog dana“. Žalila sam zbog toga što svom mužu, deci i prijateljima nisam dovoljno izražavala svoju ljubav. Ne plašim se toliko smrti koliko toga da neću živeti punim plućima. Ovih dana, veoma se trudim da ne odlažem, ne sputavam niti da čuvam bilo šta što bi doprinelo smehu i sjaju u mom životu i životu onih koje volim. Svakog jutra, kad otvorim oči, kažem sebi da je ovaj dan poseban. Svaki dan, svaki minut, svaki dah, zaista je dar od Boga.

Šta ste vi odlagali što možete da uradite sada?

Strah od nemaštine

Kada se moji prijatelji i ja sastanemo, neizbežno neko od njih spomene strah da neće imati dovoljno finansijskih sredstava kako bi mu starost bila ugodna. Ja odgovorim, razložno, koliko je to novca potrebno da bi bili srećni, da bi se osećali sigurno?

Ne morate da iscrpite svoje izvore prihoda ako sada pokušate da počnete da živite kreativno i da aktivno tražite alternative trošenju preko sopstvenih mogućnosti. Na primer, koristite popuste za penzionere, uzimajte knjige iz biblioteke umesto da ih kupujete i otkrijte zadovoljstvo šetnje po prirodi umesto obilaženja tržnog centra.

Ako se brinete za svoje prihode, ko kaže da ne možete da nastavite da radite ako je potrebno i ako to želite? Zašto provesti jednu petinu do jedne trećine života u penziji? Zajedno sa milionima drugih ljudi, verovatno ćemo biti zdravi i aktivni do duboko u starost, pa zašto onda da ne zaradimo koji dinar i u starosti? Najvažnije od svega, trudite se da ne živite u strahu. Život u strahu zapravo nije život. U svoj dnevnik, već danas pribeležite neke praktične i kreativne načine uštede.

Strah od traženja pomoći

Mnogi od nas su naučeni da ne treba da priznaju da ih boli i da pate, te tako trpimo u tišini. Počinjemo da se osećamo usamljeni, ali ako nam je potrebno društvo drugih – potrebno nam je društvo drugih! Ne plašimo se da zatražimo ono što nam je potrebno.

Evo nekoliko predloga: Ako živite sami ili vam je potrebna pomoć s vremena na vreme, organizujte sistem podrške prijatelja, rođaka i organizacija. Postarajte se da vaš dom bude organizovan tako da komšija ili prijatelj mogu da nađu ono što je potrebno kako bi vam pomogli. Postarajte se da važni brojevi telefona budu uvek pri ruci i vidljivi svima.

Verovatno ćete ceniti kada drugi nešto učine za vas, ali dali ste znali da pomaganje drugima čini da se ljudi dobro osećaju? Traženje pomoći od nekoga je pozitivna, a ne negativna stvar. Neke stvari su i zabavnije kada se rade uz podršku drugih. Nemojte se plašiti da tražite pomoć.


Tekst Pamele Bler, holističke psihoterapeutkinje koja radi i kao konsultant i ima svoju privatnu praksu. Pisala je za brojne časopise, a ovaj tekst je iz njene knjige Getting Older Better: The Best Advice Ever on Money, Health, Creativity, Sex, Work, Retirement, and More