Iako su Francuskinje, a ne pripadnice nekog slovenskog naroda, njihov novi dom zove se Kuća Baba Jaga (La Maison des Babayagas). Imaju od 60 do skoro 90 godina i sve žele sigurnu ali i nezavisnu starost.
Trenutno ih je 21 (decembar 2013). Svaka od Baba Jaga ima svoju sobu sa kupatilom, a u prizemlju ove kuće nalazi se zajednički prostor od 102 kvadrata koji je u potpunosti posvećen istraživanjima vezanim za bolje starenje. Kažu da je dobro umreti star, ali je još bolje uživati u starosti.
Kuća Babajaga je zvanično otvorena u februaru 2013. godine. Nije bilo jednostavno doći do nje. Idejni tvorac sada već svojevrsnog pokreta Baba Jaga jeste Terez Klerk. Pošto se dugo brinula o ostarelim roditeljima, nakon njihove smrti ona je krenula u ono za šta će se ispostaviti da će biti prava borba. Borba za to da stari ljudi drugačije gledaju na sebe i svoje mogućnosti i da društvo drugačije počne da gleda na starenje. Posle 13 godina, gde je, na nesreću, imala i pomoć okolnosti kao što je toplotni udar tokom leta 2003. kada su stari ljudi u velikom broju umirali u Francuskoj, Tereza je uspela da dobije saglasnost i sredstva za izgradnju Kuće.
Ideja je da Kuća bude nova vrsta doma za stare. Doma u kome se stare žene potpuno same brinu jedne o drugima. Aktivne su i imaju različite projekte vezane za društvo i ekologiju, a pre svega se zalažu za dostojanstvenu starost. Različitih su profesija, ali nisu bogate. Zato imaju duha i želje da žive i da doprinose svetu u kome žive. Tereza kaže da starost nije patološko stanje, već prelepo doba koje nudi pre svega puno slobode.
Dugo je trebalo da se od ideje dođe do realizacije pošto je u pitanju nov koncept, ali u Francuskoj moraju da razmišljaju o novim načinima ili o radikalnim promenama u postojećem sistemu jer je francusko društvo sve starije, a sve su veće sume koje se izdvajaju za brigu o starima.