Hit dijete 20. veka

Prenosimo tekst britanske istoričarke o popularnm dijetama 20. veka. Neke pojave (više) su vezane za zapadni svet 20. veka, ali je korisno upoznati se sa korenima savremenih hit dijeta koje su popularne i kod nas. Ovo je i podsetnik na trendove koje su pratile naše bake, majke, pa zatim i mi same.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Hit dijete nisu karakteristične samo za 21. vek. U stvari, one su takođe bile popularan način mršavljenja i poboljšavanja zdravlja ljudi 20. veka. Iako se od tada mnogo toga promenilo – uključujući i ono što znamo o ishrani i gubitku težine, mnoge hit dijete kojih se danas pridržavamo (ili trudimo da se pridržavamo) imaju sličnosti sa onima koje su bile popularne u 20. veku.

Početak 20. veka

Briga o telesnoj težini postala je značajna početkom 20. veka zahvaljujući novim dokazima o vezi između gojaznosti i prerane smrti. Poput mnogih današnjih dijeta, i dijete sa početka prošlog stoleća stavljale su akcenat na nizak unos ugljenih hidrata i zabranu unosa šećera.

Bantingova dijeta

Jedna od najpopularnijih dijeta tokom ranog 20. veka, bila je Bantingova dijeta. Dijetu je osmislio 1863. godine Englez Vilijam Banting, vlasnik pogrebnog preduzeća. Ta dijeta je njemu lično pomogla da smrša. Pojavila se u mnogim priručnicima o zdravlju i ženskim časopisima. Bantingova dijeta je dijeta sa velikim unosom proteina, a malim unosom ugljenih hidrata. Izbegava se svinjetina, pivo, krompir i hleb.

Usredsređivanje Bantigove dijete na izbegavanje ugljenih hidrata uspostavilo je trend za druge popularne dijete onog vremena. Na primer, suva dijeta podrazumeva da se unosi samo pola litra tečnosti dnevno. Zabranjene su supe, sosevi i alkohol, a treba izbegavati peciva, beli hleb, krompir i šećer. Drugi plan ishrane koji je objavljen 1905. godine u časopisu „Home Science Magazine“ preporučuje čitaocima da izbegavaju ugljene hidrate, previše tečnosti, poslastice i da hodaju šest i po kilometara dnevno.

„Nova žena“

Sve do 20-ih godina 20. veka, gubitak kilograma nije zanimao isključivo žene. Ali do međuratnog perioda (20-te i 30-te godine 20. veka), zdravstvena briga o telesnoj težini izjednačena je sa tadašnjim predstavama o lepoti koje su zahtevale vitkost. To je dovelo do toga da su mnoge dijete bile plasirane isključivo ženama.

Tokom 20-ih godina, pojava ženskog ideala „Nove žene“ sa tankim, androginim konturama, zajedno sa povećanjem kupovne moći žena, moguće da je takođe uticala na popularnost dijeta u ovom periodu. Kao što je detaljno opisano u časopisu „Woman’s Outlook“, „pomama za smanjivanjem unosa masti“ raširila se Velikom Britanijom do 1926. godine. Kućne vage za merenje težine takođe su postale uobičajene (u domovima na Zapadu, prim. Penzin), omogućavajući ljudima da lako prate promene težine.

Sve ovo je dovelo do mnoštva različitih planova ishrane i knjiga o tome. Na primer, Hejeva dijeta (koju je osmislio lekar Viljam Hej) preporučivala je izbegavanje određenih kombinacija namirnica kako bi se održala ravnoteža u telu.

Knjiga „Slimming for the Million“ Justasa Česera iz 1939. godine preporučivala je mali unos ugljenih hidrata i visok unos proteina. Česer je preporučivao da se jedu slanina, jaja, posno meso i sveže povrće. Njegove predstave o ishrani uticale su na Atkinsovu dijetu (70-godine).

Prve stroge dijete

Izbegavanje ugljenih hidrata ostalo je okosnica najpopularnijih dijeta u međuratnoj Britaniji. Neke dijete, međutim – poput Dana salate ili Dana posta – fokusirale su se na ograničavanje kalorija.

Na primer, 18-dnevna dijeta, koju je 1929. godine objavio list „Daily Mail“, preporučuje da se izbegavaju ugljeni hidrati, ali i da se sledi stroga dijeta. Čitaocima je rečeno da za ručak pojedu samo pola grejpfruta, jedno jaje, jednu krišku tankog suvog tosta, šest kolutova krastavca i da popiju čaj ili kafu. Večera je ograničena na dva jaja, jedan paradajz, pola glavice zelene salate i pola grejpfruta.

50-te i 60-te godine 20. veka

Dijete za mršavljenje, naravno, nisu postojale tokom rata i tokom perioda nestašice nakon rata, ali je u eri nakon toga došlo do eksplozije komercijalnih rešenja za gubitak težine. Sve u ime negovanja vitkog, zgodnog tela.

Do kasnih 50-ih i ranih 60-ih, kultura brige o telu putem dijeta učvrstila se kao ženski domen. Osobe koje su htele da drže dijetu mogle su da biraju iz mnoštva načina ishrane za smanjivanje telesne težine. Prosečna telesna težina se povećavala kao rezultat posleratnog potrošačkog buma.

Kao i ranije, preovladavale su dijete sa niskim unosom ugljenih hidrata – poput brze (kraš) dijete, dijete trećeg dana ili narcis-dijete čiji tvorci su tvrdili da ona daje „tanku figuru poput cveta narcisa“.

Niskokalorijske dijete

Krajem 60-ih, režimi ishrane namenjeni mršavljenju počeli su da bivaju usredsređeni na ograničavanje porcija i unošenje što manje kalorija. Trodnevna tečna dijeta iz 1968. godine, objavljena u časopisu „Woman’s Own“, predlagala je čitateljkama da konzumiraju samo dva jaja, dve litre svežeg mleka, sok od dve velike pomorandže i jednu kafenu kašiku maslinovog ulja. Takođe je bilo dozvoljeno piti onoliko čaja od limuna ili kafe koliko duša želi (bez šećera). Ovo je trebalo da pomogne sledbenicama da „zaborave na slatko“.

Pojava klubova za mršavljenje, komercijalizovanih rešenja za gubitak težine i hit dijeta tokom ovog perioda, delimično je pokrenuta prepoznavanjem veza između gojazosti i lošeg zdravlja. Ali je to delom takođe rezultat izgrađenih ideala lepote žene koji su odrazumevali manju telesnu težinu.

70-te i 80-te godine 20. veka

Popularni planovi za gubitak težine postali su više od pukih dijeta za mršavljenje. U ženskim časopisima su se sve više prezentovali kao alati samopomoći za emancipovanu ženu. Postizanje uspeha i unutrašnje ravnoteže zahtevali su kontolu tela putem dijeta i sve više vežbi.

Utvrđivanje veze između fitnesa i zdravlja dovelo je do širokorasprostranjene pojave fitnes studija sa časovima popularnih vežbi kao što je aerobik. Aerobik je pojam koji je uveo 60-ih godina Kenet Kuper, preporučujući vežbanje u teretani i pokrete koji troše mnogo energije.

Dijete sa smanjenim unosom masti

Dijete iz 80-ih godina davale su prednost hrani sa smanjenim udelom masti. One su nastale kao rezultat uvođenja zdravstvenih smernica za ishranu kojima je cilj bio da se smanji unos masti krajem 70-ih i 80-ih godina.

F-plan dijeta bila je jedna od najpopularnijih u ovom periodu. Ona je preporučivala da se jede mnogo vlaknaste hrane, a da se unosi malo kalorija. Savetovala je da se jede musli za doručak, salata od mahunarki za ručak i nemasno meso za večeru.

Krajem 20. veka, dijete kao što je Atkinsova ili dijeta južne obale vratile su se Bantingovom naglašavanju potrebe da se smanje ugljeni hidrati kako bi se smanjila težina.

Vraćanje na početke

Uprkos savremenim saznanjima o gubitku težine pomoću dijeta, hit dijete su i dalje popularne. Moderne dijete kao što su keto dijeta ili paleo dijeta čak imaju mnogo sličnosti sa dijetama sa niskim sadržajem ugljenih hidrata i ograničavanjem kalorija koje su bile popularne tokom 20. veka.

Ipak, istraživanja pokazuju da hit dijete mogu zapravo dovesti do povećanja težine i do poremećaja u ishrani. Dakle, iako je privlačnost hit dijeta razumljiva, dokazi pokazuju da su uravnotežena ishrana i vežbanje najbolji načini za mršavljenje.

Mirijam Viks Heg,
profesorka istorije 20. veka na Liverpulskom univerzitetu
Članak objavljen na britanskom The Conversation

Izvor: The Conversation
Prevod i obrada: Penzin.rs
Ilustracija: redgreystock – www.freepik.com

Ako vas zanimaju dijete, mogli bi vas zanimati i ovi tekstovi: