Priča sa V konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja ženska putopisna priča“.
Nisam od onih što mogu satima da sede ispred televizora. Više volim da sam van kuće, makar to bilo i dvorište. Putovanja obožavam. Pogledam neku reportažu o državama do kojih neću stići, ali nikad se ne zna. Kina, Japan, Australija… U Australiji su ostale kosti mog dede, oca moje majke. Odveden je u zarobljeništvo i kasnije tamo prebegao.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Gledala sam emisiju o Veneciji, ni slutila nisam da ću se već naredne nedelje voziti u gondoli njenim kanalima. U Italiju pozvala me bivša koleginica, koja sa porodicom živi u Milanu. Prelazile smo i u Švajcarsku, divna zemlja.
Divila sam se kad sam ispred građevine stala, gde je katedrala,
Onda Milanska skala…
Kako na svetu isto ništa nije,
Razmišljala sam kad dođoh do Italije.
O, MAMA MIA!
Pa ovo nije moja avlija?
Alpi na dohvat ruke, gorde, jezera puna bistre vode. Jezero Komo k , o sunce sja,
Ne mogu da se odlučim gde pre da krenem ja.
Ipak je velika Italija u odnosu na državu iz koje dolazim ja.,
Srbija velika il , mala
U moje srce je stala.
Drago mi je što sam u Italiju došla,
A tek kad sam u Veneciju pošla.
Kao da se budim iz sna,
U mom vidokrugu blista preksrasna Venecija.
Razvedri se moje čelo,
Čini mi se da sam laka k , o pero.
Sinu mi lice kao svetionik, što prati gde brod ide,
Što oči moje nju vide
SANTA MARIA DELLA SALUTE
Moja noga kroči u te,
Reči su u grlu stale,
a ja imadoh toliko hvale i želje, ne baš male.
***
To je bilo putovanje da čovek poželi ponovo da dođe. Godinama letujemo na Jadranskom moru, Kotor, Tivat, Bečići, Budva. Dosta je zanimljiv Bokokotorski zaliv. Dve crkvice u sredini zaliva, kao cvetovi lokvanja. Ima više decenija kako smo se „usidrili“ u Kamenarima. Moglo se ići i na druge destinacije, ali tu zaista uživamo bez ikakvih trzavica.
… U meni je slika tako živa,
Kad se setim tog zaliva,
Volim Kotor, svaki njegov deo,
Ama volim, volim zaliv ceo.
Budvu i zidine njene stare
Al , najviše volim mile Kamenare.
Letujemo, porodica cela,
Šetamo s dok doseže Bjela,
A kad neće na oči nam snovi,
Mi krenemo videt , Herceg Novi.
A to mesto, mesto Kamenari,
U njem , su nam prijatelji stari.
S njima bejah u danima sreće,
Što se ničim izbrisati neće.
Još s trajekta naviru mi želje,
Da ugledam drage prijatelje.
Dva predivna ljudska bića,
Prezimena od Balića.
Kod njih sam k , o kod kuće svoje,
Pravo prijateljstvo, znam, sigurno to je.
I dok naša deca svoj udecu gaje,
Prijateljstvo naše će da traje.
Neće ništa da se menja,
Nastaviće dalje naša pokolenja…
***
Lepo je iznova upoznavati predele i ljude, ali neka poznanstva prerastu u
prijateljstva za sva vremena. Kada se vratimo sa letovanja i domognemo se Zlatibora, shvatim da mi je najmilija zemlja moja. Park Bukovičke banje, muzej na otvorenom, pun skulptura.
… Ne treba mnogo truda i neko znanje,
Da stigneš u Aranđelovac do Bukovičke banje.
Putniče, nećeš biti ni na kakvoj muci,
Ako nas posetiš kad krenu Mermer i zvuci…
***
Tu je pećina Risovača, Bukulja, Garaško jezero, konjički klub, Oplenac, Topola. Predeo iza Topole izgleda prelepo, predivno. Njive mi liče na rukav, peš, poleđinu u rukama vešte pletilje, rađeno po šemi. Svaka njiva uređena, zasađeno voće, a tek u jesen kakva milina za oko i dušu. To je naša Šumadija.
Šumadija i njeno bogatstvo,
To je naše zemaljsko carstvo.
Šumadinac šajkaču nakrivi
I svoj život veselo proživi.
Preksrti se kad ugleda sunce,
To isti čini i uveče.
***
Ima gradova i sela u Srbiji koje svakako treba posetiti, njihova obeležja
prohujalih vremena.
Teče reka Lepenica, teče i ne sluti,
Čija noga gazi i vodu joj muti.
Teče reka Lepenica i dalje će teći,
Al , Srbin na rudu nikad neće leći.
Branio je Srbin, nije dao svoje,
Od tad, mnogo vode proteklo je.
***
O Kragujevcu mogla bi se napisati knjiga u više tomova, samo istorijske činjenice, da ne pominjemo destinacije koje ostavljaju bez daha. Ne zna se kada je Srbija lepša, s proleća okupana juatrnjom rosom il , zlatnim jesenjim bojama, ili kad sve to prekrije sneg belinom, koja se neda gledati pod suncem.
U svoj toj lepoti, čovek je tu neposredan, ljubazan, nasmejan. Sama sam se uverila da u svetu ima za oči lepote, Ali samo Srbin dušu punu dobrote. Evo, na samom kraju – poziv za sve koji žele da Srbiju bolje upoznaju.
Vera Marković, 63 godine
Radnica Konfekcije „Rudnik“, Kragujevac
Fotografija: Vinograd u Aranđelovcu, Mabe82 za Wikimedia Commons
Šta je Draganova nagrada i zašto su ove priče i pesme, evo već petu godinu zaredom, sastavni deo Penzina: Draganova nagrada 2019.
Knjigu u PDF-u sa nagrađenim i pohvaljenim radovima sa konkursa Draganova nagrada 2019, u izdanju UG Snaga prijateljstva – Amity, možete naći ovde: „Putujući spomenar„.