Mnogo toga što mislimo da znamo o starenju, jednostavno – nije tačno. Pet čestih predrasuda sa kojima ste se sigurno sretali ili ih i sami delite sa većinom, britanska sociološkinja u tekstu za The Conversation jasno razvejava.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Ljudi stariji od 65 godina čine veći deo svetske populacije nego što su ikad činili. Budući da je ovo starenje društva otpočelo u prošlom veku, nije iznenađujuće što mnogo toga što mislimo da znamo o starenju – nije tačno. Takve „činjenice“ o starenju prikazuju ljude koji postaju nekako sveukupno manji – manje sposobni, manje živahni, manje fleksibilni, manje seksualni i manje ispunjeni.

Ali koliko ovih „činjenica“ bi odolelo objektivnom ispitivanju? Hajde da istražimo pet uobičajenih verovanja.

1. Libido i seksualna aktivnost opadaju

Ovo nije istina. Nivoi hormona se menjaju kako starimo, ali to ne mora nužno značiti da se i libido smanjuje. Zapravo, kod žena libido često raste nakon menopauze.

Libido kod starijih ljudi može da se smanji usled hroničnih bolesti (kao što su dijabetes i srčana bolest), neželjenih dejstava lekova (na primer, u slučaju lekova protiv visokog krvnog pritiska), kao i usled nezadovoljstva i jednoličnosti u braku. Dakle, smanjenje seksualne želje u starosti često je posledica određenih događaja i okolnosti, a ne fizičkih promena koje nastaju sa starenjem.

Postojanje seksualnog partnera je, međutim, najjači činilac za određivanje koliko često stariji ljudi upražnjavaju seks. Zato što se žene često udaju za starije muškarce, a muškarci u proseku i umiru mlađi, smanjena seksualna aktivnost kod starijih žena često je uzrokovana njihovim udovištvom.

Preporučujemo tekstove:

Te možemo ponovo ustvrditi: nije starenje samo po sebi činilac koji smanjuje libido i seksualnu aktivnost, već to čine dodađaji i okolnosti koje obično prate starost.

2. Funkcije mozga slabe usled starosti

Nije istina. Naši neuroni funkcionišu drugačije u starijim godinama, i stariji ljudi mogu imati poteškoća u razmišljanju i pamćenju. Ali, baš kao i kad je u pitanju seks, ove sposobnosti su pod snažnim uticajem društvenih okolnosti.

Na primer, mentalne sposobnosti su blisko povezane sa društvenim odnosima koje ih podstiču, kao i sa fizičkom i mentalnom aktivnošću. Budući da možemo promeniti svoje društvene okolnosti, verovatno smo i u stanju da nadoknadimo fizičke efekte starenja na naše mentalne sposobnosti.

Često posmatramo mentalne sposobnosti mladih i sredovečnih ljudi kao zlatni standard, ali ovo je pristrasno i dovodi do pogrešnih zaključaka. Kako starimo, možemo misliti drugačije i razmišljati drugom brzinom (imamo više toga što treba zapamtiti), ali ovo ne čini naše razmišljanje manje oštrim, dubokim, kreativnim, produktivnim ili značajnim.

Uostalom, prvi rečnik sinonima izmislio je Piter Rože u svojoj 76. godini, a Mikelanđelo je izradio arhitektonske planove za Baziliku Sv. Petra u dubokoj starosti.

3. Ljudi postaju konzervativniji

Nije tačno. Zamislite desetoro ljudi: jednog desetogodišnjaka, jednog dvadesetogodišnjaka, jednog tridesetogodišnjaka i tako dalje. Najstariji je manje liberalan od onog koji ima 60 godina, a on je pak manje liberalan od 40-godišnjaka i tako dalje.

Mogli biste zaključiti da ljudi postaju konzervativniji sa godinama. Ali biste onda pogrešno pretpostavili da je svaka od ovih osoba krenula sa iste tačke političke perspektive. Stogodišnja žena, rođena 1918. godine, formirala je svoje političko mišljenje u sasvim drugačijem vremenu. Ono što je bilo liberalno 40-ih godina prošlog veka, sad se smatra konzervativnim (na primer, odnosi među rasama, feminizam i seksualne norme). Ono što vidite jeste stogodišnjakinja čija su politička stanovišta postala manje konzervativna, ali ostaju više konzervativna u odnosu na stanovišta njene dece ili unuka koji su rođeni u liberalnijem okruženju.

Preporučujemo:

To je ono i što su američki naučnici zaključili tokom istraživanja o političkim stavovima među različitim grupama ljudi starijih od 30 godina. Zaključili su da je: „promena podjednako uobičajena kod starijih odraslih kao i kod mlađih odraslih osoba“.

4. Ljudi postaju manje srećni

Na sreću, ovo nije tačno. Kao što je zaključio jedan sociolog sa Univerziteta u Čikagu, dok se osećaj sreće smanjuje između 30. i 40. godine života, „ukupni nivo sreće raste sa godinama, kada se isključe drugi činioci“. Zašto je to tako?

Prvo, mlađi ljudi mogu biti izloženi stesnim događajima od kojih su stariji ljudi, penzioneri, zaštićeni – kao što su smanjenje zarade ili periodi nezaposlenosti.


* Ovo važi za uređena društva koja štite starije i poštuju rad svojih građana koji su, tokom svog životnog veka ulagali u penzione fondove. U Srbiji to, nažalost, danas ne stoji. Zato nije ni neobično što udruženja penzionera koja zaista brinu o zaštiti svojih članova, upozoravaju na fatalni uticaj koji ima smanjenje i neuslađivanje penzija na najstarije stanovništvo Srbije.


Drugo, što smo stariji, to više težimo usredsređivanju na lepe uspomene i podatke, i postajemo uspešniji u regulisanju sopstvenih emocija. Ovaj uzlazni trend se nastavlja sve dok ne umremo.

5. Imunosistem slabi

Uopšteno gledano, slabi. Međutim, imunosistemi starijih ljudi se veoma razlikuju.

Setimo se one stogodišnjakinje koja je vremenom postala liberalnija. Autorka ovog teksta naglašava da je ta žena imala 11 godina kada je počela Velika depresija u Sjedinjenim Državama. Ako bi ta stogodišnjakinja bila iz Srbije, prvu godinu svog života bi provela u ratom razorenoj zemlji i početak njenog života bi obeležila oskudica (nažalost, i godine njenog devojaštva, ali to sad nije tema).

Kao rezultat ovoga, Amerikanka bi provela pubertet, a Srpkinja bar detinjstvo pod finansijskim i društvenim stresom, uz slabu ishranu. Slaba ishrana oslabila bi imunološki sitem ovih žena i neposredno, ali i dugoročno.

Preporučujemo tekstove:

Kao što su otkrili francuski naučnici, neuhranjenost slabi imunosistem, naročito kod veoma mladih i veoma starih osoba. Dakle, ako su naše stogodišnjakinje neuhranjene i u starosti, njihov imunosistem bio bi dvostruko ugrožen.


Ovde bismo ponovo mogli da podsetimo da merama štednje kojima je vlada Srbije udarila po penzionerima oni postaju višestruko ugroženi.


Sa druge strane, ove stogodišnjakinje imaju manje izglede da se prehlade. Sa godinama, stičemo imunitet – to nekada traje i tokom čitavog života, na određene viruse nakon što bivamo zaraženi njima. Tokom vremena, postajemo imuni na sve više i više virusa, te, što postajemo stariji, manje virusa može da nas razboli – pod pretpostavkom, naravno, da nismo preplavljeni ogromnom količinom novih virusa.

Opet da podsetimo, mnogo zavisi i od toga kako se povezujemo – i kako smo bili povezani, sa spoljašnjim svetom koji oblikuje našu starost.

Dejna Rozenfeld sa britanskog Kil univerziteta

Izvor: The Conversation
Prevod i obrada: Penzin.rs