Početna Magazin Godine Ekonomija Srbija: Privatne penzije – za i protiv

Srbija: Privatne penzije – za i protiv

Srbija: Privatne penzije – za i protiv

Godine 2009, objavljena je studija USAID-a, rađena u saradnji sa Centrom za liberalno-demokratske studije (CLDS), na temu održivosti uvođenja „drugog stuba penzionog sistema“ – obavezne štednje u privatnim penzijskim fondovima, pod imenom „Izazovi uvođenja obaveznog privatnog penzijskog sistema u Srbiji

Studija je nastala na osnovu radova različitih autora (dr. Gordana Matković, dr. Jurij Bajec, dr. Boško Mijatović, dr. Boško Živković i mr. Katarina Stanić) u širem vremenskom intervalu, ali su svi autori saglasni sa zaključcima Studije (na dnu strane dat je link ka kompletnoj studiji – pdf).

Studija od preko 200 stranica, podeljena je u osam poglavlja, uz tri aneksa:

  • Izveštaj – Uvod, Osnove penzijskog sistema, Dizajn penzijskih sistema, Model sa obaveznom individualnom štednjom u privatnim penzijskim fondovima, Iskustva izabranih zemalja, Razlozi za i protiv drugog stuba, Opravdanost i uslovi za uvođenje II stuba u Srbiji i Zaključci i preporuke
  • Aneksi – Osnovne definicije i klasifikacije, Terminologija »stubova« i »slojeva« i Mini rečnik penzijskih pojmova

Penzin iz studije izdvaja delove poglavlja broj 8:

Zaključci i preporuke

U dosadašnjem toku reformi u Srbiji, odlučeno je da se penzijski sistem oslanja na dve komponente: na tekuće finansiranje penzija (PAYG), organizovano u okviru državnog fonda (I stub), i na razvoj dobrovoljne štednje za starost u privatnim penzijskim fondovima (III stub). Tokom prvog talasa reformi odbačena je ideja da se pored ove dve komponente u penzijski sistem uključi i obavezna štednja u privatnim penzijskim fondovima, tzv. II stub (drugi stub penzija).

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Zaključak studije »Izazovi uvođenja obaveznog privatnog penzijskog sistema u Srbiji« glasi da ni danas uvođenje II stuba u Srbiji nije preporučljivo.

Komparativni argument (izvod)

U istočnoevropskim zemljama dominiraju mešoviti sistemi, i u gotovo svim penzijskim sistemima, pored obaveznog državnog tekućeg finansiranja penzija, prisutan je i II stub. Osim Srbije, komponentu obavezne štednje u privatnim fondovima nisu uvele samo još Češka i Slovenija. U svetlu pak današnje finansijske krize, nekoliko zemalja preispituje ovu komponentu. Penzijske reforme koje podrazumevaju oslanjanje na tri stuba, u istočnoevropskim zemljama izvršene su na osnovu preporuka Svetske banke, koja je nakon 2005. godine ublažila svoje stavove i insistiranje na ovakvom dizajnu penzijskog sistema.

Pojedinačna iskustva zemalja koje su uvele II stub

Uprkos razlikama, zajednička iskustava Mađarske i Hrvatske, koje su uvele II stub kao jedan deo penzijskog sistema, pokazuju da je realna stopa prinosa privatnih penzijskih fondova bila niska, dok su njihovi troškovi poslovanja bili vrlo visoki, uz umanjenje sredstava na računima budućih penzionera.

Takođe, tržište privatnih penzijskih fondova vrlo brzo se monopolisalo, došlo je do njihove koncentracije, pa privatizacija u osnovi nije donela uobičajene prednosti konkurencije. Zbog nerazvijenosti finansijskih tržišta i neophodne kontrole investicija radi smanjenja rizika, fondovi su sredstva dominantno ulagali u državne hartije od vrednosti. To zapravo znači da štednja prikupljena kroz penzijske fondove nije investirana u privredu i nije omogućila podsticanje privrednog rasta, već je omogućavala državi da više troši, sa potencijalno negativnim implikacijama na povećanje javnog duga. Tranzicioni trošak, implicitni ili eksplicitni, u oba slučaja bio je visok.

Demografski argument

Starenje stanovništva je demografska realnost Srbije, kao i većine zemalja u svetu. Demografsko starenje je i jedan od osnovnih motiva za pokretanje penzijskih reformi. Pitanje je, naravno, da li uvođenje individualnih štednih računa u penzijski sistem predstavlja rešenje za sve veći udeo stare populacije … da li je uvođenje II stuba, imajući u vidu neke druge nepovoljne karakteristike, najbolji način za obezbeđenje bržeg privrednog rasta u Srbiji?

U ovom kontekstu posebno treba naglasiti da nepovoljan odnos između broja onih koji uplaćuju doprinose i broja penzionera u Srbiji danas nije pretežno rezultat demografskog starenja već, pre svega, visoke nezaposlenosti i rasprostranjene sive ekonomije.

Ekonomski argumenti – više penzije, veća štednja i investicije, brži privredni rast

Da li bi penzije budućih penzionera u Srbiji bile više?

Da bi penzije generacija koje su danas ekonomski aktivne uvođenjem II stuba bile više, potrebno je da se sredstva na individualnim računima usled investicionih prihoda uvećavaju više nego što penzije rastu prema penzijskoj formuli u PAYG sistemu.

Visina penzija iz II stuba, međutim, ne zavisi od bruto prinosa, već i od administrativnih troškova privatnih penzijskih fondova, koji po prirodi stvari moraju da budu viši nego za centralizovani jedinstveni državni fond.

U Srbiji se ne može očekivati da usled konkurencije administrativni troškovi budu niski jer se u malim zemljama, kao što i iskustva drugih zemalja pokazuju, ovo tržište po pravilu brzo monopoliše, omogućavajući održanje naknada na višem nivou, sa visokim profitima za administratore.

Da li bi penzije sadašnjih penzionera u Srbiji bile više?

Penzije sadašnjih penzionera, naravno, ne mogu direktno da se povećaju uvođenjem II stuba, jer se njihove penzije obezbeđuju isključivo iz tekućeg PAYG državnog sistema. Uvođenje II stuba, međutim, povećava rizik da se penzije sadašnjih penzionera smanje, odnosno da sporije rastu.

Obaveza da pojedinci štede i u državnom i u privatnim penzijskim fondovima podrazumevala bi da se njihovi penzijski doprinosi »dele«, odnosno da se uplaćuju i u I i u II stub. To zapravo znači da bi stopa penzijskih doprinosa morala da poraste ili da bi ukupni doprinosi koji se slivaju u državni penzijski fond bili manji.

Da li bi uvođenje II stuba smanjilo ukupno opterećenje penzijskim rashodima?

U zemljama kao što je Srbija, koje imaju zreo PAYG sistem, sa velikim brojem penzionera, pojavljuje se, kao što je već naglašeno, visok tranzicioni trošak. Implicitni (bruto) tranzicioni trošak za Srbiju iznosio bi između 0,6% i 1,7% BDP-a godišnje i trajao bi više od 40 godina. Ukupno opterećenje penzijskim rashodima, dakle, ne bi se smanjilo nego bi se povećalo, a u čitavom periodu bilo bi uvećano za 50% BDP-a.

Da li bi reformisani penzijski sistem bio manje redistributivan i podsticajniji za plaćanje doprinosa?

Eventualni podsticaj za plaćanje penzijskih doprinosa u uslovima funkcionisanja II stuba može se naći u psihološkoj sferi, usled činjenice da pojedinac eksplicitno u svakom trenutku može da sagleda situaciju na svom individualnom računu, što može da ga motiviše da nastoji da u što većoj meri legalizuje svoje aktivnosti i da plaća penzijske doprinose. Dosadašnje iskustvo, međutim, pokazuje da se u praksi to nije dogodilo, te da se u pojedinim latinoameričkim zemljama obuhvat osiguranjem nakon reformi čak i smanjio.

Da li bi uključivanje privatnih penzijskih fondova u Srbiji povećalo štednju, investicije i privredni rast? Da li bi u Srbiji došlo do razvoja tržišta kapitala?

Da bi povećana štednja stanovništva mogla da ima pozitivne implikacije na privredni rast u Srbiji, potrebno je da ta štednja ima gde da se plasira u nacionalnim okvirima i to po kriterijumima koji daju prednost sigurnosti investicija. Kako pokazuju analize, danas u Srbiji mogućnosti za ulaganja nisu velike, a pogotovo za ona koja podrazumevaju nizak rizik i relativno visok prinos.

Najverovatniji scenario je sledeći: kao i u drugim istočnoevropskim zemljama, zbog faktora sigurnosti i nametnutih zakonskih ograničenja, kao i nedovoljnih investicionih opcija, penzijski fondovi bi najveći deo prikupljene štednje ulagali u državne obveznice, koje bi bile emitovane sa ciljem da se pokrije tranzicioni trošak, tj. manjak sredstava za isplatu penzija sadašnjim penzionerima iz državnog penzijskog fonda, a koji nastaje zbog uvođenja II stuba.

Na taj način bi se, pojednostavljeno govoreći, zadržao postojeći sistem po kome se penzije sadašnjih penzionera finansiraju iz tekućih doprinosa, i samo bi se uključio još jedan skupi posrednik – privatni penzijski fondovi.

Politički argument

Radi dobijanja vlasti političari su spremni da obećaju, a kasnije i sprovedu promene pravila u penzijskom sistemu sa izuzetno neracionalnim i štetnim posledicama po ekonomiju zemlje. Jednom pak uspostavljena pravila veoma se teško menjaju u pravcu veće racionalizacije sistema, i svakako i u Srbiji nose veliki politički rizik za one koji bi ga eventualno preuzeli. Sa druge strane, država lako može i da izneveri penzionere, kao što je to bio slučaj 90-ih godina.

U II stubu sredstva pojedinaca nalaze se na individualnim štednim računima te im političari ne mogu obećati više penzije da bi za njih glasali, niti mogu naizgled po svojoj odluci da im penzije smanje ili uskrate.

Ipak, otpornost II stuba na političke uticaje je iluzija. Najpre, iako je uloga države u okviru ove komponente sistema smanjena, ona i dalje postoji – pre svega kroz regulativnu i kontrolnu funkciju. Slaba, koruptivna država bez institucija koje imaju dužu tradiciju može da propusti u sistem nekredibilne privatne penzijske fondove, da vrši uticaj na investicione odluke, pa i da finansijski ošteti privatni penzijski sistem (Argentina).

U krajnjem slučaju, država može i da ukine II stub, kao što se vidi na primeru Mađarske u periodu 1998-2002, a i danas na primeru više zemalja koje o ovom rešenju razmišljaju u vreme novonastale svetske finansijske krize.

Konačni zaključak

U celini posmatrano, sprovedena analiza pokazuje da u Srbiji danas još uvek nema uslova, a ni dovoljno ubedljivih opravdanja za uvođenje II stuba.

Nedostatak uslova ogleda se, pre svega, u nerazvijenom finansijskom tržištu i nedovoljnom administrativnom kapacitetu za njegovu regulaciju. Visoki pak tranzicioni trošak podrazumeva vrlo velike izdatke sa neizvesnim rezultatima na dugi rok.

Najzad, ono što je najvažnije, nema jasnog dokaza da bi uvođenjem II stuba za današnjegeneracije zaposlenih bili stvoreni uslovi za sigurniju i dovoljno visoku penziju.

 

Izvor: CLDS – Izazovi uvođenja obraveznog privatnog penzijskog sistema u Srbiji