Stari se plaše padova, ne misle o seksu i nemaju seksualne odnose, preterano su škrti i oprezni, dementni su, depresivni, i panično se plaše smrti… Da li je zaista tako, ili je istina ipak malo drugačija? Koliko verujemo statistikama i istraživanjima a koliko svojim pretpostavkama?
Ilustracija: Stare kajle – savremeni strip o vremešnim junacima
Joan Erber i Lenore Szuchman autori su knjige Veliki mitovi o starenju (Great Myths of Aging) koja se opovrgava generalizacije i stereotipe u vezi sa starim ljudima, sa dozom humora i pomoću najnovijih istraživanja. Gardijan piše o njihovih 10 mitova o starosti i starenju koje prenosi Penzin.
1. Stari gube interesovanje za seks
Mnoga istraživanja pokazuju da je ovo netačno. Jedna studija kaže da 74 odsto žena i 72 odsto muškaraca starosti od 75 do 85 godina tvrde da je zadovoljavajuć seks suštinski važan za održavanje veze.
- Polne bolesti kod starih – 4 faktora epidemije
- Seks nakon 50. može biti najbolji ikad
- Zašto seks postaje bolji sa godinama
Kada starija osoba ima partnera, možemo pretpostaviti da imaju seks. Kada desekualizujemo starije parove nazivajući ih slatkim, to može biti znak nepoštovanja i može izazvati štetu, kao što je na primer zanemarivanje obrazovanja starijih o veneričnim bolestima, ili propuštanje da im obezbedimo privatnost u domovima za stare.
2. Ako se starije udove zabavljaju, traže muža
Neke udovice bi se rado ponovo udale i skrasile sa novim supružnikom, ali mnoge jednostavno žele da se srede za večernji izlazak, da se osećaju privlačnim, pa i da stupe u intimne odnose. Ali, da se staraju o nekom „u dobru i zlu, u bolesti i zdravlju“?
Mnoge su već prošle kroz to i ne žele ponovo da budu deo te obaveze. One samo žele da uživaju u novostečenoj slobodi, uključujući i finansijsku. Ne žele da budu „domaćice i ljubavnice“ novom mužu.
3. Starije osobe su škrte
Negativni stereotipi ne prepoznaju razliku između škrtosti i skromnosti. Jedan od problema sa kojima se stari susreću nakon odlaska u penziju jeste da pametno rasporede svoje lične finansije, s obzirom na neizvesnost vezano za to koliko će im dugo trajati, i koliko će im tek trebati (na primer, u slučaju teže bolesti ili potrebe za tuđim staranjem).
Mnogi ljudi se plaše da postanu finansijski zavisni od mlađih generacija.
Finansijska pomoć često ide od starijim ka mlađim generacijama (kao što je pomoć baka ideka unicima) i ova pomoć teče sve do kraja života najstarijih, bez obzira na uzrast dece i unuka – što je teško znak škrtosti.
4. Stari su veoma oprezni kada donose odluke
Odluke su širok pojam i obuhvataju i kupovinu automobila i lečenje od raka. Istraživanja pokazuju da starije osobe češće naprave izbor u odnosu na mlađe iako ne ispitaju sve informacije i moguće alternative. Oni jednostavno nešto duže razmišljaju o svakoj mogućnosti koju imaju.
5. Stariji imaju više saobraćajnih nesreća od mlađih
Ovo je jedan od primera obazrivosti prilikom donošenja odluka. Starije osobe su oprezne kada je reč o tome gde i kako voze: vezuju pojaseve, ne igraju se mobilnim telefonom dok voze, ne piju i voze. Čak prosečno doprinose bezbednosti više nego mlađi vozači.
- Više tekstova o vožnji automobila starijih osoba na Penzinu
- Test: Kada je vreme da se pusti volan?
- Stariji vozači: Najčešće vrste udesa i najčešće greške
6. Stari se previše plaše padova
U realnosti, izgleda da ne zaravo ne brinu dovoljno. Svake godine, jedan od troje starijih od 65 godina doživi pad. Do 30 odsto starijih osoba koje padnu doživi slabiju ili ozbiljniju povredu koja menja kvalitet života (lom kuka, povreda glave, itd).
- Padovi – najčešća povreda kod starijih osoba
- Svaki 100. stari Amerikanac premine od posledica pada
- Pogledajte stepenište očima starih osoba (foto)
Ipak, značajan broj njih i dalje misli da se padovi događaju „drugima“ i ne shvataju značaj predostrožnosti koju treba da preduzmu kod kuće, gde se najveći broj padova i dešava.
7. Sa starima treba razgovarati kao sa decom
Gubitak sluha u određenom stepenu česta je pojava kod starijih osoba, ali ovo ne znači da sa njima treba razgovarati neprirodno sporo kada pokušavaju da komuniciraju.
Uobičajeni oblik staračke gluvoće prosto zahteva manje složene rečenice, okrenutost sagovorniku, i isticanje važnih poruka na više načina.
- Prezbiakuzija (staračka nagluvost)
- Slušni aparati kao klasični elektronski uređaji
- Dobar sluh je ključan za održavanje društvenih veza. Testirajte se
Kada im se obraćamo preterano sporo, ili preterano kratkim rečenicama, ili kada koristimo tepanje i kada razgovaramo sa onima koji nam nisu bliske osobe, to je samo još jedan način da pokažemo nepoštovanje.
8. Starenje vodi do zaboravnosti i to je znak demencije
Zaboravnost se može povećati kako starimo, na primer, zaboravljamo imena ili nam odlutaju misli. Međutim, ovaj tip zaboravljanja nije uvek znak demencije.
Uprkos porastu broja slučajeva demencije sa sve dužim životnim vekom, većina starih koji žive u okruženju zajednice (porodica, prijatelji, komšije, poznanici) ne pati od demencije.
9. Starenje je depresivno, stari su depresivniji od mlađih
Nivo depresije među starima koji žive u zajednici, nije veći, a čak može biti i manji od učestalosti depresije među mlađim osobama. Tako da starenje obično nije depresivno.
Istina je da stari koji žive u domovima za stare i ustanovama za život uz pomoć drugih lica, češće pate od depresije. Ali fizički i kognitivni problemi sa kojima se suočavaju mogu biti uzrok depresije.
10. Stariji ljudi imaju veći strah od smrti od drugih
Istraživanja pokazuju da od smrti zapravo najviše strahuju sredovečni ljudi. Uopšteno govoreći, starije osobe su više koncentrisane na okolnosti u vezi sa umiranjem, nego sa neizbežnošću same smrti. Većina njih želi da ima kontrolu nad tim gde će i kako umreti, jer žele da odu sa ovog sveta dostojanstveno.
Izvor: Gardijan