Smanjuje se broj penzionera, a penzije i dalje padaju u odnosu na plate

Ako se smanjuje broj penzionera, zašto se smanjuju penzije u odnosu na plate? Zašto se održava teza o neodrživosti penzijskog sistema?

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Brojne su zablude kada je reč o održivosti i pravednosti penzijskog sistema. O njima je za Infobiz televizije N1 govorila Katarina Stanić, istraživačica Centra za socijalnu politiku u oblasti penzija i socijalne politike i profesorka Fakulteta FEFA. Nepovoljni demografski trendovi trenutno ne dovode u pitanje održivost penzijskog sistema, jer je – paradoksalno – broj novih penzionera manji od broja novozaposlenih. Katarina Stanić je govorila i o tome da su građani Srbije pre 20 godina mogli da očekuju da dobiju penziju u iznosu od 70 odsto onoga što su zarađivali. Taj procenat se sad drastično smanjio. To je ono ono što treba menjati u penzijskom sistemu.

Neodrživa teza o neodrživosti postojećeg penzijskog sistema

Trenutni penzijski sistem zasniva se na solidarnosti, odnono oni koji rade uplaćuju i na osnovu toga se isplaćuju penzije. Koliko dugo je održiv takav sistem?

Katarina Stanić kaže dramatična teza o neodrživosti trenutnog penzijskog sistema nije specifična za Srbiju. Ovu tezu smo preuzeli iz strane literature, još pre tri decenije..

„Već tri decenije unazad rezultati tih istraživanja u drugim zemljama bazirali su se na tamošnjim demografskim trendovima, na osnovu kojih su pravljene projekcije za 50 do 70 godina unapred. Pretpostavka je bila nepromenljivo stanje, status quo u svemu ostalom, bez uzimanja u obzir migracija, na primer. Tako da se smatralo da su radni kontingenti isključivo iz domaćeg stanovništva“, objašnjava.

Ovo je realnost u međuvremenu demantovala.

„Demografija jeste prilično precizna kada vi gledate, recimo demografske projekcije srpskog stanovništva ili nemačkog. Ali ono što jeste jako promenljivo su migracije. Vidimo na primer u Nemačkoj, kakav je kontigent radne snage. On se ne zasniva samo na domicilnom stanovništvu.“

„Bolje je fokusirati sa na ono što je danas i eventualno dve ili tri godine unapred. Drugim rečima, jednako je neodgovorno gledati toliko unapred, koliko i voditi politiku danas za sutra“, smatra Stanić.

Penzijski sistem je, naglašava, još uvek pravedan. On se zasniva na Bizmarkovom sistemu – koliko ste uplaćivali, toliko vam se vraća. To se može smatrati prilično pravednim.

„Ono što je problem trenutno jeste što nama ta penzija u relativnom smislu opada. Kada su krenule reforme pre 20 godina, taj relativni odnos penzija i plata, odnosno ono što možete očekivati kada dobijete penziju u odnosu na ono što ste zarađivali, bio je jako visok. On je sada pao na nekih 50 odsto. Mi to zovemo ‘stopa zamene’ – toliko očekujete od onoga što ste zarađivali i to je ono što, po meni, treba da se zaustavi, bar da ostane na tome. Sistem još uvek nije nepravedan. Pre deset godina bih rekla da smo udarili na neki nizak nivo i to je nešto što bi sada stvarno moralo da se zaustavi“, naglašava Stanić.

Pomeranje starosne granice za penzionisanje

Katarina Stanić ističe da nikako ne treba da se vodimo primerima iz zemalja gde je očekivani životni vek duži nego kod nas kada je u pitanju pomeranje starosne granice za penzionisanje.

„To kako se u Evropi pomera starosna granica ne treba da bude parametar za nas. Mi koji se bavimo penzijama smo odavno, još pre 15 godina, kada su počela ta pomeranja, ukazivali na to da mi ne treba da poredimo starosnu granicu u Srbiji sa starosnom granicom u Švedskoj. Zato što je očekivano trajanje života kod njih znatno duže nego kod nas. Mi treba da gledamo tu dužinu korišćenja penzija. Starosna granica treba da se veže za očekivano trajanje života. Ako je u pitanju Švedska, to je 80 godina, pa je možda i logično da granica za penzionisanje bude 67 godina, ali drugačije je ako je očekivano trajanje života 75 godina“, kaže Stanić.

Neto odliv penzionera

U Srbiji se smanjio broj stanovnika. Šta onda u bliskoj budućnosti možemo da očekujemo po pitanju održivosti penzijskog sistema?

„Nama je finansijska konsolidacija mnogo povoljnija nego što je bila pre deset godina. Jedna stvar je demografija, a druga stvar je realnost. One nisu nužno potpuno korelisane. Baš je naš primer taj. Naime, nama se od 2015. godine potpuno obrnuo odnos novih penzionera i onih koji umiru. Mi imamo neto odliv penzionera – smanjuje se broj penzionera, iako kao nacija starimo, a povećava se broj osiguranika. Nama su sada neki parametri povoljniji.“

„Sada je prilika da razmišljamo ne samo o tom finansijskom momentu, nego da razmišljamo o adekvatnosti penzija. Da se više ne spušta stopa zamene – odnos plate i penzije. A ona je u poslednjih 20 godina pala za skoro 50 procentnih poena. Ona je ta koja bi trebalo da se zaustavi“, smatra Katarina Stanić.

Teško ostvariv pun radni staž

Veliko je pitanje ko danas može da ostvari pun radni staž od 40 godina.

„Mi ni ne znamo sa čim raspolažemo u smislu onih koji ulaze u penzijski sistem. Biće sve manje ostvarenog radnog staža, a prosečna primanja biće niža“, upozorila je istraživačica.

„Biće i onih koji ulaze u sistem, a bili su u sivoj ekonomiji. Nije sve direktno povezano sa demografijom. Zato nama sad – paradoksalno – idu povoljniji finansijski parametri.“

„Ali nije samo poenta u finansijama. Treba voditi računa i o onome šta ljudi primaju da to ostane na pristojnom nivou“, napominje..

Danas neko ko zarađuje prosečnu zaradu teško može da uštedi

„Zato je za populaciju koja nema znatna sredstva javni penzijski sistem neophodan. Nije jednostavno prepustiti običnom čoveku da štedi za starost“, zaključila je.

Izvor: N1
Fotografija: Penzin