Penzioneri u Srbiji verni knjigama – kupuju ih, često birajući jeftinije ili koristeći popuste, ali ih i pozajmljuju u bibliotekama koje postaju carstvo penzionera.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Slika: Lin Sangdolče, Čovek čita
Penzioneri u Srbiji su ostali verni knjigama za razliku od mladih, koji literaturu sve više čitaju na kompjuterima i tabletima. Ipak, kada je reč o kupovini knjiga, stariji građani, zbog skromnih primanja, nemaju primat u knjižarama.
Biblioteke su, međutim, carstvo penzionera, prenosi Laguna istraživanje Telegrafa.
Istraživanje dodatka „Penzioner“, koje je obuhvatilo nekoliko izdavačkih kuća, pokazalo je da knjige, kada se gleda kroz potrošeni novac, najviše kupuju ljudi srednjih godina. Oni stariji ne zaostaju puno po broju kupljenih primeraka, ali biraju jeftinije štivo ili čekaju popuste.
„Penzioneri najviše kupuju knjige za decu kao poklon za unuke. Muškarci uzimaju i politiku, biografije i istorijska dela, a žene ljubiće i drame“, kaže Aleksandra Dedić iz knjižara „Vulkan“.
U najvećem knjižarskom lancu u zemlji „Delfi“, koji u Srbiji ima 40 knjižara, kažu da je kupovna moć penzionera generalno mala, ali da se i među tom populacijom mogu uočiti razlike.
„U knjižarama u centru Beograda ili na Novom Beogradu, penzioneri kupuju ozbiljnu literaturu. To mogu da budu drame, nagrađene knjige, klasici, istorijski romani… Mnogo manje pažnje obraćaju na cenu, pa samim tim kupuju i veće količine knjiga. Penzioneri sa periferije uglavnom kupuju knjige za decu i za poklon, mnogo više nego za sebe. Kada kupuju za sebe, većinom se fokusiraju na pristupačnije cene ili na knjige na popustima. Takođe se može primetiti da knjige češće kupuju penzionerke, i to je u većini slučajeva neko laganije štivo, na primer, ljubavni romani i slično“, navode iz lanca „Delfi“.
Sanja Grujić, koja je radila u dve „Lagunine“ knjižare u Beogradu, u Zemunu i Makedonskoj ulici, kaže da bismo kupce knjiga, pa i penzionere mogli da podelimo u tri grupe.
„Prvu grupu čine oni koji kupuju zbog magazina „Nedeljnik“ koji dobijaju uz svaku kupovinu veću od 150 dinara, pa biraju knjige sa akcija i nije im važno o čemu se radi u knjizi. Drugu grupu čine članovi Kluba čitalaca, koji i dalje vole da čitaju kvalitetnu i ozbiljnu literaturu. U pitanju su kupci između 60 i 80 godina, i muškarci i žene. Treću grupu čine bake i deke koji kupuju samo kada je potrebno nabaviti nešto za njihove unuke i nakon kupovine prođe mnogo vremena pre nego što dođu ponovo. Ovakvih penzionera možda ima najviše, oni uvek prokomentarišu da su penzije, nažalost, male, stide se toga, ali nama je taj podatak važan jer uslovljava kupovinu, izbor ponuđenih knjiga“, kaže Grujićeva.
Petar V. Arbutina, direktor Sektora za izdavanje knjiga u „Službenom glasniku“, slaže se da su stariji skloniji konvencionalnim knjigama, u odnosu na mlade, kojima su bliži razni elektronski gedžeti.
„To, međutim, bitnije ne ugrožava poziciju knjige u najklasičnijem obliku, od Gutemberga do danas. Američki stručnjaci su istraživali percepciju i pamtljivost sadržaja kod čitanja običnih i elektronskih knjiga. Na kraju su došli do lakonskog zaključka: kada čitate klasične knjige, to je kao da idete stepenicama, a kada čitate elektronske, kao da se vozite liftom. Dakle, nema razlika koje bi ustaljene odnose prema artefaktu knjige dovele u pitanje“, objašnjava Arbutina.
Bojana Grković (73), koju su novinari zatekli u knjižari u centru Beograda, kaže da kupi desetak knjiga godišnje.
„Čitanje je moja velika strast, ali, nažalost, nemam novca da više kupujem. I za tih desetak knjiga uglavnom čekam popuste ili one akcije kada se odobravaju niže cene za kupovinu tri knjige odjednom. Srećom, imam nekoliko prijateljica koje takđe vole da čitaju, pa stalno razmenjujemo knjige“, kaže gospođa Grković.