Početna Magazin Godine Menopauza – period života žena kog se plašimo, koji izvrgavamo ruglu i o kome retko razgovaramo

Menopauza – period života žena kog se plašimo, koji izvrgavamo ruglu i o kome retko razgovaramo

Menopauza – period života žena kog se plašimo, koji izvrgavamo ruglu i o kome retko razgovaramo

Tekst Izabel de Salis, naučnice sa Univerziteta Bristol, koji je objavljen u The Conversation, govori o važnoj, a zapostavljenoj temi – menopauzi.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

FotografijaVanessa Beercroft

Žene doživljavaju menopauzu između 45. i 55. godine života, ali njihova iskustva vezana za ovu značajnu fazu života su različita. Menopauza svake žene je jedinstvena. Međutim, zajednička potka se provlači kroz priče svih žena.

Kroz naše istraživanje koje se bavi sredovečnim ženama, saznali smo da one često govore o menopauzi kao o normalnom, neizbežnom i prirodnom procesu, što on, naravno, i jeste. Ovakvo posmatranje menopauze omogućava ženama da ublaže simptome i da se ponašaju stoički.

„Nije to ništa strašno“, jedna žena nam je rekla. „Samo nastavite dalje sa njom.“

Ali ovaj pozitivan pristup takođe može biti i opovrgnut opštim shvatanjem menopauze kao negativnog događaja – što vodi ka ponižavanju žena koje na drugi način reaguju na menopauzu. Jer neke osobe menopauzu smatraju gubitkom, bitkom. Oseti kao što su promene raspoloženja ili valunzi (toplotni talasi) mogu biti sveprožimajući i neprijatni.

Negativne predstave koje mnogi često povezuju sa menopauzom mogu biti uznemirujuće – jalova zemlja koja označava kraj plodnosti, mladosti i seksualnosti. Žene mogu tugovati zbog prolaska kroz ovaj period života kada je njihovoj biološkoj korisnosti došao kraj – menopauza se smatra „markerom starenja“.

Jedna žena nam je rekla: „Osećam kao da je moj život završen. Ovo označava kraj mladosti, privlačnosti i plodnosti.“

Neke od onih žena koje nemaju blizak krug žena oko sebe i koje su radile u pretežno muškom okruženju onemogućene su da podele svoje iskustvo.

Žene su se često osećale glupo ako bi tražile pomoć – kao da troše vreme svog lekara uzalud ili priznaju svom poslodavcu da su nesposobne.

Stigma menopauze, uz povezanost sa histerijom i nesposobnošću, stidom zbog starenja i tabuom otkrivanja simptoma menopauze, objedinjuje patnju i borbu. Stigma može postati internalizovana tako da uverenja o tuđim reakcijama na simptome menopauze kao što su valunzi mogu biti nepotrebno negativna.

Ređe, menopauza se posmatra kao pozitivni marker „napredovanja“ ka sledećoj fazi – vremenu „novih početaka“ i obnovljenog libida. Ovim ženama menopauza predstavlja „obred prolaska“ koji obuhvata kako društveni tako i psihološki preobražaj pri čemu se osećaj sopstva ponovo pojavljuje iz gubitka, tuge i srama.

Još jedno drugačije iskustvo se javlja kada se senzacije, kao što su valunzi, dočekuju kao dobrodošle. Neke žene su opisale fizičku stranu menopauze kao osećaj „lepog i zdravog“ i kao nešto što „mi pomaže da napredujem ka drugom periodu u životu“.

Dakle, iako se menopauza često doživljava negativno, kao nešto što treba ignorisati ili kao nešto čega se treba plašiti, čuli smo i pozitivna opažanja. Ovo je važno. Jedna žena je komentarisala:

„To je kao neka vrsta kapije, zar ne, ka sledećoj fazi vašeg života? Postavlja oznaku o tome koliko ste dugo na zemlji.“

Žene koje imaju više negativnih stavova prema menopauzi prijavljuju više simptoma tokom ovog prelaza, a poznato je iz unakrsnih istraživanja da su iskustva menopauze oblikovana socio-kulturološkim činiocima, i nisu univerzalna.

Najčešće prijavljeni simptom kod Japanki, na primer, nisu valunzi ili noćno znojenje, već osećaj hladnoće. Menopauza se posebno negativno može doživeti u sredinama gde se plodnost veoma vrednuje kao na primer u ruralnom Iranu. Međutim, tamo gde se post-reproduktivni status smatra pozitivnim preobražajem, kao kod Taureg žena u Sahari ili ženama Radžputa u Indiji, menopauza se smatra dobrodošlom.

Upoređivanje načina života, psihologije, načina ishrane, genetike, reproduktivne istorije i fizičkog okruženja – sve to doprinosi različitim iskustvima širom sveta.

Ali takođe moramo da priznamo koliko su važna očekivanja i značenja menopauze, kao i stavovi prema gubitku plodnosti i starenju.

Mnoge žene žele i trebaju više podrške dok prolaze kroz menopauzu. Žele pouzdane informacije. Sada se više govori o tome šta može da se uradi na radnom mestu kako bi žene dobile podršku dok prolaze kroz menopauzu, naročito ako imaju teške simptome.

Nedavno istraživanje Univerziteta Lester potvrdilo je da rodoni ejdžizam* predstavalja značajnu brigu za zaposlene žene. Zvanične smernice za menopauzu omogućile bi zdravstvu da ozbiljno pristupi razmatranju zdravlja žena.

Možemo li ponovo doći do toga da se menopauza doživljava kao moćan i pozitivan proces u životima žena? Teško je doživljavati menopauzu kao preobraženje kada se ona prvenstveno posmatra kao degeneracija i opadanje, i kada su višestruka značenja menopauze sakrivena.

Menopauza je političko pitanje o kome se retko govori. Zamislite, na primer, društvo koje prihvata da žene doživljavaju valunge tokom poslovnih sastanaka ili koje poštuje post-reproduktivni status žena. Možda čak i društvo koje omogućava ženama da sa radošću dočekuju menopauzu.

U osnovi, treba da cenimo različita iskustva menopauze kod svih žena, ne pretpostavljajući da su one histerične, nesposobne ili „bivše“. Moramo prekinuti tišinu koja okružuje ovaj period života kroz koji prolazi polovina čovečanstva.

Tekst Izabel de Salis za The Conversation
Prevod i prilagođavanje teksta: Penzin.rs

* Rodni ejdžizam označava predrasude o drugom polu koji stari. Pojam „ejdžizam“ je preuzet direktno iz engleskog jezika (ageism) i uglavnom se ne prevodi. 

Na temu menopauze, posebno preporučujemo tekstove:

Više informacija o nekim specifičnim pitanjima menopauze, možete naći pretragom tekstova sa tagom menopauza