Postoje dva tipa starijih radnika: Oni koji rade zato što uživaju i oni koji rade zato što moraju. I, naravno, oni koji moraju i vole da rade. I jedni i drugi i treći odličan su izbor za poslodavce.
Jedan od tekstova na poslovnoj društvenoj mreži LinkedIn naročito je privukao pažnju čitalaca „u sred sezone odmora“, sredinom jula 2014. godine. Naime, stručnjak za ljudske resurse Kimberli Dart, pisala je na temu zapošljavanja ljudi od preko 50 godina života. Verujemo da će ovaj tekst biti zanimljiv i čitaocima Penzina, pa ga prevodimo u celosti…
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
– U poslednje vreme često čujem, kako u vestima tako i od klijenata, da ljudi jednostavno ne žele da zapošljavaju kandidate koji imaju preko 50 godina. Ovo je kratkovido i pogrešno, a evo i zašto:
U našoj kulturi niko ne ostaje na jednom poslu tokom cele karijere. Ukoliko uspete da zadržite radnika od tri do pet godina – srećni ste! Milenijumska generacija je čak ohrabrena da menja posao otprilike na svake tri godine kako bi razvili set veština.
Penelopa Trank (poznati stručnjak za ljudkse resurse u SAD), čak tvrdi da je predug ostanak na jednom mestu smrt za karijeru! Dakle, zašto se onda poslodavci plaše da zaposle nekoga ko je stariji kada nemaju garancije da će mlađi kandidati ostati na radnom mestu iole duže?
Kada znamo da je zadržavanje zaposlenog oko tri godine, zašto bi poslodavci imali nešto protiv da zaposle starije radnike? Ako znate da možete zaposliti nekoga ko traži posao samo za narednih pet do 10 godina, zar ne bi oni bili na vrhu liste vaših kandidata?
Neki mogu da kažu da mlađi zaposleni koštaju manje. U nekim slučajevima ovo je tačno. Na stranu zdravstveno osiguranje, manje stručni radnik je zaista jeftiniji za poslodavca od radnika koji sa znanjem i iskustvom. Međutim, ukoliko već imate definisam opseg plata, i plaćate tržišnu cenu za neki posao, i kandidat je zainteresovan, u čemu je onda problem?
Postoje dva tipa starijih radnika: Oni koji rade zato što uživaju i oni koji rade zato što moraju. Ne kažem da nema onih koji istovremeno spadaju u obe grupe. Ali ima onih koji imaju ušteđevinu i obezbeđene penzije, i koji će raditi do 65 godine i to je to.
Ima i onih koji, iz mnogo razloga, nemaju ušteđevinu i nemaju obezbeđen penzioni fond, i koji moraju da nastave da rade kako bi preživeli. Oba ova tipa radnika su sjajna za poslodavce. Oba mogu biti lojalni zaposleni.
Dodatno, razmislite o zrelostu koju starija osoba može doneti u vaše kancelarije. Ah da, naravno, vi gajite „mladalačku kulturu“ i brinete da se neće „uklopiti“. Ali, možda je upravo to ono što vašoj kancelariji treba. Nema ničeg lošeg u malo raznolikosti. Mnogi menadžeri upravljaju sa četiri generacije radnika u svom poslu.
Svi želimo da odemo – ili bar ja znam da želim da se penzionišem. Nažalost, mislim da više neće biti toliko prevremenih penzija (Freedom 55 – „sloboda u 55“). Zato odbacite svoje zablude o starijim radnicima i dajte šansu nekom od njih. I ja ću biti jedna od njih jednog dana! – piše Kim na LinkedIn-u.
Tekst je poveo i zanimljivu diskusiju na pomenutoj mreži, od onih starijih koji su komentarisali: „Čoveče, kako bih voleo da ponovo imam 50“, do onih koji pričaju kako su zapošljavali 60-godišnje IT inženjere i da je to bila njihova najbolja odluka. Jedan komentar prenosimo u celosti: