Početna Magazin Godine Treninzi za mozak starijih osoba: video igrice pre nego papir i olovka

Treninzi za mozak starijih osoba: video igrice pre nego papir i olovka

Treninzi za mozak starijih osoba: video igrice pre nego papir i olovka

Kako stanovništvo stari, tako prodavci traže svaku priliku da prodaju dodatke ishrani, lekove i uređaje za koje tvrde da poboljšavaju pamćenje i druge kognitivne funkcije, i možda čak i spreče pojavu demencije u poznim godinama. Šta zapravo ima efekta, a šta su naučno nedokazane pretpostavke i obmane?

Među preparatima su razni „potpuno prirodni“ suplementi, sa sastojcima kao što su alfa lipoinska kiselina (C8H14O2S2: α-lipoic acid – ALA – thioctic acid), ginko biloba ili huperzin A (C15H18N2O), za koje se tvrdi da povećavaju nivo neurotrasmitera acetilholina (C7H16NO2).

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Takođe, tu su i razne igre na računarima i mobilnim telefonima za trening mozga, sve vrste tradicionalnih misaonih i srodnih igara – slagalice (puzle), ukrštenice, sudoku, itd.

Nažalost, tek za nekoliko supstanci i igara možemo reći da zaista imaju značajniji efekat osim efekta na zaradu prodavaca.

Tako se preporučuje da korisnici sami pregledaju nezavisne studije, u kojima je korišćena placebo kontrolna grupa ispitanika (tako se odgovornost sa nadležnih institucija prabacuje na potrošače, a sve u cilju da se „država ne meša u ekonomiju i prodaju“).

Na primer, čak je i efekat ukrštenica doveden u pitanje:

Ukrštenice imaju efekat na naše opšte znanje i trening pamćenja. Postoje neki dokazi da pomažu čuvanju pamćenja, ali su najkorisnije za lično zadovoljstvo a ne za zdravlje mozga. Ljudi koji rešavaju ukrštenice celog života nemaju izraženu kognitivnu prednost u odnosu na bilo kog drugog – kaže Molly Wagster, neurolog sa Nacionalnog instituta za starenje (National Institute on Aging) američkog ministarstva zdravlja i zaštite.

Ovaj institut je jedan od nekoliko naučnih organizacija u SAD koji sponzoriše rigorozna ispitivanja načina da se poboljša dugotrajnost funkcija mozga generisanjem novih ćelija i neuronskih veza.

Jedno takvo istraživanje trajalo je 10 godina, i obuhvatilo je 2.832 osobe od 65 godina, ili starije.

Učesnici su bili podeljeni u četiri grupe i slučajnim izborom poslati na jedan od tri trening programa iz 10 sesija – za pamćenje, razlučivanje i brzinu obrade informacija, ili u četvrtu, kontrolnu grupu, u kojoj nisu rađeni ovakvi treninzi. Nakon prve serije treninga urađena su i dodatna četiri treninga u periodu od 11 do 35 meseci kasnije.

Deceniju kasnije, kada su učesnici studije imali prosečno 82 godine, 60 odsto onih koji su imali trening programe, i 50 odsto onih iz kontrolne grupe, održali su ili popravili svoje sposobnosti za obavljanje svakodnevnih zadataka.

Grupe koje su pohađale treninge iz razlučivanja i brzine obrade informacija, imali su koristi i 10 godina kasnije, ali su efekti treninga pamćenja bili nevidljivi.

Iako su rezultati daleko od dramatičnih, uzevši u obzir da ćemo imati sve više starih, čak i male prednosti ovakvih treninga mogu u velikoj meri da omoguće većem broju ljudi da što duže budu samostalni i nezavisni.

Postoje i istraživanja nekih računarskih igara koja su potvrdila da je moguće popraviti kognitivne sposobnosti kod starijih ljudi.

Dr Adam Gazzaley, neurolog sa univerziteta Kalifornije u San Francisku, sa svojim kolegama testirao je računarsku igru koju su nazvali NeuroRacer, i koja ima za cilj obavljanje više operacija odjednom.

Igrači „voze“ automobil po krivudavom planinskom putu tako što „upravljaju“ vozilom palcem leve ruke, dok istovremeno prate znake koji se pojavljuju pored puta i moraju da ih obaraju prstom desne ruke.

Učesnici od 60 do 85 godina koji su igrali ovu igricu četiri nedelje, popravili su svoju sposobnost fokusiranja dovoljno da pobede 20-godišnjake u istoj igrici. Prednosti igranja ove igre ostale su prisutne najmanje šest meseci (Video game training enhances cognitive control in older adults).

Rezultati su potvrđeni testovima radne memorije, održavanja pažnje i podeljene pažnje, ali i fizičkim dokazima na elektroencefalografu gde su merene moždane aktivnosti koje indiciraju kognitivnu kontrolu.

U jednom sistematskom istraživanju studija o kognitivnim treninzima starijih osoba uz pomoć računarskih softvera, među kojima je i veći broj studija koje su uključivale ispitanike bez ikakvog prethodnog iskustva u igranju video i računarskih igrica, naučnici sa Džon Hopkins univerziteta (Johns Hopkins University Bloomberg School of Public Health) zaključili su da kognitivno zdrave osobe od 55 godina i više nisu morale da budu tehnološki vešte da bi uspešno završili i imali prednosti od treninga (Computerized Cognitive Training with Older Adults: A Systematic Review).

Utvrđeno je da su rezultati isti ili bolji, uz manji napor, u odnosu na tradicionalne treninge sa „papirom i olovkom“. Pored toga, studija je utvrdila da ne važi uobičajeno mišljenje da starije osobe ne uživaju u učenju korišćenja novih tehnologija, već da su „veoma pozitivne“ po pitanju ovog iskustva.

U studiji se ističe da, sa sve većim brojem starijih osoba koje koriste računare i imaju internet konekciju, treba iskoristiti programe kognitivnih treninga kako bi se odložilo kognitivno opadanje.

Ipak, oni su pozvali druge naučnike i institucije da sprovedu dodatna istraživanja na ovu temu kako bi potvrdili njihove zaključke.

Institut medicine upozorio je potrošače da se paze lažnih ili loše ispitanih proizvoda za koje se tvrdi da „sprečavaju, usporavaju ili popravljaju efekte kognitivnog starenja“:

– Potrošači treba da se zapitaju da li je proizvod pokazao da popravlja rezultate za obavljanje svakodnevnih zadataka? Da li su tvrdnje podržane „visokokvalitetnim“ istraživanjima koja su „potvrđena od nezavisne strane“? I, najvažnije od svega, kolike su navodne prednosti u odnosu na fizičke aktivnosti i društveno i intelektualno angažovanje?

Autorka ovog članka za Njujork Tajms (koji je Penzin ovde preveo), Jane Brody, kaže:

– Pored svakodnevnih telesnih vežbi, pridržavam se zdrave ishrane (sa crnom čokoladom), pokušavam da spavam sedam sati dnevno, kao i da se ljudima obraćam imenom kako bih vežbala pamćenje svaki put kada ih vidim. Takođe, trudim se da svaki put upisujem broj telefona kada zovem a ne da koristim već upisan broj u adresar telefona.

Ipak, ona napominje da piše svoje liste za kupovinu, razne podsetnike na frižideru, računaru, telefonu, da vodi dnevnih sastanaka uz alarme na računaru i telefonu, a datume i vreme događaja zapisuje velikim crvenim brojevima i slovima u dokumentima na računaru.