Preraspodela ženskog negovateljskog rada i otvaranje Dnevnog centra za dementne

U prostorijama Centra za brigu o starima, deci i osobama sa invaliditetom GO Novi Beograd, 3. marta 2020. održana je panel diskusija „Razvoj savetovališta za neformalne negovatelje osoba koje pate od demencije“. Skup je organizovalo UG Amity – Snaga prijateljstva kao deo šireg projekta „Rodno odgovorno upravljanje – Preraspodela neplaćenog rada“.

Diskusija o značaju preraspodele neformalnog negovateljskog rada između žena i muškaraca u porodici i između porodice i lokalne samouprave, kao i o obavezi rodno odgovornog budžetiranja dovela je do formulisanja kvalitetnih predloga.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Potreba za preraspodelom neplaćenog negovateljskog rada

Nadežda Satarić iz UG „Amity – Snaga prijateljstva“ govorila je o tome zašto nam je važna preraspodela neplaćenog rada.

„Zato što želimo da damo doprinos kvalitetnijem životu obolelih osoba i njihovih neformalnih negovatelja. Zato što su kod nas neformalni negovatelji najčešće – u 79 odsto slučajeva – žene, supruge, kćerke, snahe… Žene negovateljice su u 39 odsto slučajeva starije od 65 godina.“

„Četvrtina neformalnih negovatelja završi na bolničkom lečenju zbog posledica brige koju imaju oko bolesnog člana porodice. Veliki broj njih ima znake depresije, a neki i depresiju“, istakla je Nada Satarić.

„Iscrpljena negovateljica ima nižu radnu produktivnost pa češće zapostavlja poslovne obaveze ili odlazi na bolovanje, a najčešće i ne radi zbog obaveza nege.“

„Sve ovo dovodi do poremećene dinamike uobičajenog funkcionisanja porodice i rezultira poremećenim porodičnim odnosima. Zato je važno da se, u okviru porodice, u većoj meri uključe i muškarci u posao nege“, zaključila je gospođa Satarić.

Lidia Vujičić, predstavnica UN Women naglasila je da je neophodno da se u ovu promenu uđe sa spremnošću da svako menja sebe, a ne samo sa očekivanjima od institucija.

Neplaćeni i potplaćeni rad neformalnih negovateljica – oblici eksploatacije

Sanja Nikolin iz Ženske platforme za razvoj Srbije govorila je o tome zašto je važno zagovarati preraspodelu neplaćenog rada.

Nikolin je naglasila da su neplaćeni i potplaćeni rad u ekonomiji nege najvažnije neotvorene teme u vezi sa rodnom ravnopravnošću, globalno, u regionu, kao i kod nas.

„Oba ova oblika eksploatacije imaju snažnu rodnu dimenziju. Uz to, obim i broj transakcija koje se svakodnevno vrše u ekonomiji nege, značajno utiču na porodični budžet, budžet jedinica lokalne samouprave, budžet pokrajine i budžet na nacionalnom nivou.“

„Nije logično, a nije ni jasno kada smo se, kao društvo, dogovorili da poslovi za koje tvrdimo da su za nas najvažniji, a to su briga o deci, o starima, o bolesnima, budu najmanje plaćeni poslovi.“

„Nema ni dovoljno svesti o tome koliko je posao negovateljica težak i odgovoran posao na kome se izgara jer se stalno troše sopstveni resursi“, rekla je Nikolin.

Rodno odgovorno budžetiranje

„Danas imamo alat koji može da nam pomogne u preraspodeli neplaćenog rada. Taj alat se zove rodno odgovorno budžetiranje (ROB). Ono ima za cilj preraspodelu budžetskih sredstava radi ostvarenja rodne ravnopravnosti u svim sferama života“, naglasila je Sanja Nikolin.

„Na nivou lokalnih samouprava, u program 11 socijalna i dečija zaštita moguće je uvrstiti aktivnosti koje se odnose na pilotiranje usluge dnevnog centra za obolele od demencije. U drugim programima moguće je budžetirati i druge aktivnosti u vezi sa preraspodelom neplaćenog rada.“

„Dakle, pored toga što je potreba ogromna, trenutak je dobar, jer je ROB moćan alat koji doprinosi povezivanju preuzetih obaveza po konvencijama, kroz zakone, strategije i akcione planove i izdvajanju sredstava za operacionalizaciju ovih ciljeva“, smatra Nikolin.

Podsetila je da svi budžetski korisnici imaju obavezu da uvedu rodnu perspektivu u svoje budžete do 2021. godine (prvobitni rok je bio do 2020. godine).

Potreba za Dnevnim centrom za dementne osobe

Nadežda Satarić smatra da je ovo i odlična prilika da nastavimo da zagovaramo veću podršku porodicama koje brinu i neguju osobe obolele od demencije. Amity je još 2015. godine, sa koalicijom od 14 organizacijama civilnog društva iz Beograda, tražila kod lokalne samouprave grada Beograda uspostavljanje servisa Dnevnog boravka za osobe sa demencijom. Zahtev nije uslišen, pa je, smatra gospođa Satarić, ovo prilika za „popravni“.

„Sada imamo i okvir – Rodno odgovorno upravljanje i obavezu rodno odgovornog budžetiranja. Imamo i udruženje u kome su i neformalni negovatelji obolelih od demencije – Alchajmerovu asocijaciju Srbije, imamo neformalnu mrežu pružalaca usluga ovim osobama, imamo veći broj zainteresovanih strana, imamo dosta argumenata za i, verujem, veće šanse za uspeh.“

Osobama koje pate od demencije uskraćena su mnoga prava

Nadežda Stararić naglašava da osobe čija je funkcionalna sposobnost smanjena, imaju osećaj izolovanosti, neprilagođenosti i napuštenosti. Osobe koje pate od demencije zasigurno spadaju u tu grupu.

Osobe koje pate od demencije veoma pate zbog svoje bolesti i uskraćene su za korišćenje mnogih od prava koja ne mogu da koriste. Satarić je navela neke primere:

  • Za uslugu pomoć u kući, u Beogradu mogu da se kvalifikuju samo oni koji ili žive sami ili u domaćinstvu gde su svi članovi radno nesposobni
  • Za dnevni boravak u klubovima i dnevnim centrima za odrasle i starije, mogu da konkurišu samo pokretni i mentalno očuvani
  • Postoje brojni izazovi u praksi stavljanja pod starateljstvo i oduzimanja poslovne sposobnosti
  • Ne postoje dnevne usluge u zajednici (dnevni boravci, predah smeštaj, savetovališta) za osobe sa demencijom
  • Nedovoljna je pomoć porodicama obolelih (ne mogu da dobiju pelene na recept za obolelog, ne mogu da dobiju više od sedam dana bolovanja u toku godine za negu…)
  • Nedovoljna je informisanost o bolesti, kako kada je u pitanju javnost, tako i kada su u pitanju sami pružaoci usluga
  • Nedostaju kognitivne vežbe za obolele i fizičke aktivnosti
  • Evidentno je nestruktuirano vreme obolelih i povećan rizik od njihovog zlostavljanja

Učesnici u diskusiji su se složili da je prioritet zagovarati kod grada Beograda pilotiranje i razvoj Dnevnog centra za osobe obolele od demencije.

Gospođa Nikolin smatra da je dobro što je osnovana Alchajmerova asocijacija Srbije, ali da treba da postoji i jezgro negovateljica okupljenih u njihovo udruženje. Zato je predložila da negovateljice i negovatelji formiraju i sopstveno profesionalno i interesno udruženje.

Uloga medija

Naglašeno je i da mediji treba da budu saveznici u ovom poslu. Treba sprovoditi kampanje koje će približiti problem široj javnosti. Ove kampanje treba da obuhvataju priče iz života, ali bez patetike.

***

Ova aktivnost je deo Projekta: „Razvoj savetovališta za neformalne negovatelje zavisnih osoba i promocija preraspodele neplaćenog rada“ koji Amity realizuje u partnerstvu sa Udruženjem građana Laris iz Čačka i Crvenim krstom Кragujevac, a u okviru projekta „Rodno odgovorno upravljanje – Preraspodela neplaćenog rada“ koji sprovodi UN Women, uz finansijsku podršku Velike Britanije i Britanske Ambasade.

Projekat podržava i Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije.

Izvor: Amity
Fotografije: Vlada Satarić, Amity