Promene u životnom stilu, kao što je uključivanje joge, mogu imati važnu ulogu u ispunjavanju netretiranih psiholoških, društvenih i duhovnih potreba ljudi koji su preživeli šlog.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija iz teksta: Tao Poršon-Linč, 96-godišnja učiteljica joge
Na svetskom nivou, šlog ili moždani udar je drugi najčešći uzrok prerane smrti, nakon srčanih oboljenja i vodeći je uzrok invaliditeta među starijim osobama.
Tokom moždanog udara, prekinuto je snabdevanje mozga krvlju zbog zakrčenja krvnog suda ili njegovog oštećenja. Usled nedostatka kiseonika i hranljivih materija, ćelije u mozgu umiru. Oštećenje je lokalizovano u oblasti mozga gde je prekinut dotok krvi. Ali u slučajevima gde je krvni sud oštećen, krvarenje povećava pritisak na tu regiju mozga, prouzrokujući veće oštećenje.
Simptomi moždanog udara uključuju krivljenje lica ili usta, gubitak čula oseta ili sposobnosti pokreta ruke/ruku i gubitak sposobnosti razgovetnog govora ili razumevanja izgovorenog. Samo lekar može da dijagnostikuje moždani udar, ali ukoliko sumnja postoji, treba odmah zvati hitnu pomoć. Što više vremena prolazi, to je veća verovatnoća dugotrajnog oštećenja mozga.
Moždani udari mogu da dovedu do dugotrajnih poteškoća sa pažnjom, donošenjem odluka, pamćenjem, govorom, shvatanjem drugih ljudi, pokretom i ravnotežom. Dok se ovim problemima uglavnom posvećuje pažnja tokom rehabilitacije, drugim očiglednim posledicama šloga, kao što je loše emotivno stanje, možda se ne bavimo u dovoljnoj meri.
Promene u životnom stilu, kao što je uključivanje joge, mogu imati važnu ulogu u ispunjavanju netretiranih psiholoških, društvenih i duhovnih potreba ljudi koji su preživeli šlog.
Životi ljudi se značajno menjaju nakon moždanog udara. Pored slabijeg zdravlja, osobe koje su pretrpele šlog često su više zavisne i moraju da se oslanjaju na druge za ispunjavanje svojih osnovnih životnih potreba. Ovo menja dinamiku u porodičnom okruženju, u društvenim odnosima, životnom stilu i u sposobnosti za rad.
Iako su neke osobe koje su preživele moždani udar sposobne da se prilagode ovim promenama, značajan procenat ima teškoće u suočavanju sa njima. Ne iznenađuje podatak da su ljudi nakon šloga uobičajeno u lošem emotivnom stanju, muče ih depresija i anksioznost.
Ne samo što depresija može da oteža suočavanje sa svakodnevnim izazovima i da utiče na kretanje i ravnotežu, već, kako pokazuju istraživanja, osobe koje nakon moždanog udara pate od depresije verovatnije će biti i lošijeg zdravlja i verovatnije je da će umreti pre vremena.
Joga predstavlja sistem samorazvoja koji je razvijan hiljadama godina od svog začetka u drevnim kontemplativnim društvima južne Azije. Cilj joge je da spoji um i telo. Ovo odgovara osobama koje su preživele moždan udar, jer on ostavlja posledice kako na fizičke, tako i na mentalne funkcije čoveka. Holistički pristup joge posmatra zdravlje kroz vezu sa čovekovim mentalnim, fizičkim i društvenim potencijalom, a ne samo kao odsustvo bolesti.
Umor i slaba sposobnost izvođenja vežbi često otežavaju osobama koje su preživele moždani udar da učestvuju u klasičnim načinima vežbanja. Joga, međutim, može da se prilagodi svakom posebno tako da odgovara većini ljudi bez obzira na njihove mogućnosti pokreta. Zapravo, joga može da bude mnogo bolje rešenje za one osobe koje žele da budu aktivne nakon šloga od drugih oblika vežbanja.
Uz ovaj visok nivo pristupačnosti, joga može da poveća samopouzdanje i da unapredi nivo učešća u drugim oblicima fizičke i dnevnih aktivnosti. Jedno američko istraživanje je, na primer, zaključilo da je za osam nedelja praktikovanja joge poboljšana ravnoteža kod osoba koje su preživele moždani udar, a smanjen je njihov strah od pada.
Pored pokreta i fizičke aktivnosti, joga podrazumeva i kontemplativne prakse, kao što je meditacija. Ovo znači da se poklanja pažnja disanju i osetima dok se telo pokreće ili dok je u mirovanju.
Dokazano je da redovna meditacija unapređuje svesnost, veštinu kojom se svrsishodno održava pažnja na dešavanja u sadašnjem trenutku, trenutku u kome živimo. Vežbanje svesnosti je dovedeno u vezu sa brojnim pozitivnim učincima, uključujući emotivnu dobrobit i unapređenje kognitivnih funkcija.
Postoje tumačenja po kojima tehnike za povećanje svesnosti angažuju mozak na poseban način jačajući one njegove delove koji su zaduženi za pažnju, donošenje odluka, radnu memoriju i regulaciju osećanja. Bez obzira na to, osećaj kontrole i sposobnost nošenja sa izazovima, obezbeđuju osećaj samokontole koji dovodi do boljeg nošenja sa stresom i do emotivnog blagostanja.
Joga može da nam pomogne da razvijemo veštine koje su neophodne za zadržavanje kontrole nad našim fizičkim i mentalnim reakcijama u trenucima kada smo suočeni sa izazovima.
Pre nego što počnu da se bave jogom, osobe koje su preživele moždani udar treba da se konsultuju sa svojim lekarom. Uopšteno, joga se smatra sigurnom. Međutim, postoje različiti stilovi i ima različitih učitelja joge, pa svi časovi joge ne odgovaraju osobama koje su preživele šlog.
Neki joga učitelji organizuju grupne časove specijalno za osobe sa posebnim potrebama ili daju individualne časove. Šta je bolje, zavisi od ličnih afiniteta, finansijskih mogućnosti i nivoa podrške koji je neophodan osobi da bi učestvovala.
Važno je napomenuti da joga nije zamena za konvencionalnu zdravstvenu negu, niti je razlog da se odloži odlazak kod lekara specijaliste. Ona može biti važan dodatak standardnim načinima lečenja.
Fizička i mentalna zdravstvena dobrobit koja se povezuje sa pokretom, fizičkom aktivnošću i svesnošću nije ograničena samo na praktikovanje joge. Bilo koja aktivnost gde postoji naglašena integracija uma i tela, kao što je tai-či ili čak sama šetnja, može da unapredi emotivno blagostanje osoba koje su preživele moždani udar.
Prevod (uz delimično prilagođavanje) teksta Martena Iminka, predavača na Univerzitetu Južne Australije. Imink proučava kognitivne i afektivne faktore koji utiču na ljudske performanse. Pored toga, on je akreditovani učitelj joge i meditacije. Ovaj tekst je preuzet sa sajta The Conversation.