Hronični umor verovatno prouzrokuje neurozapaljenje koje se može snimiti PET skenerom.
Nivoi upale nervnog sistema veći su kod ljudi sa sindromom hroničnog umora, sudeći prema rezultatima japanskog istraživanja objavljenog u Journal of Nuclear Medicine. Sindrom hroničnog umora, takođe poznat i kao mijalgični encefalomijelitis, karakteriše težak onesposobljavajući hroničan umor.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Još se ne shvata najbolje koji su njegovi uzroci. Hipoteza da bi on mogao biti prouzrokovan neurozapaljenjem već je sama po sebi veoma napredna, ali jasne dokaze još niko nije bio izneo. Jasioši Vanatabe sa Univerziteta u Osaki i njegove kolege koristili su PET (pozitronska emisiona tomografija) skener da bi napravili snimke mozgova devet ljudi sa sindromom i deset zdravih osoba.
Učesnici su takođe popunili upitnike koji opisuju njihove nivoe umora, njihove kognitivne poremećaje, njihov bol i simptome depresije. Skeniranjem, istraživači su ciljali protein otelotvoren u mikroglijalnim ćelijama i astrocitima u mozgu, koje su poznate po tome što su aktivne kod neurozapaljenja. Zapaljenje je bilo veće kod ljudi sa sindromom.
U nekim delovima moga – cingularni korteks, hipokampus, amigdala, talamus, srednji mozak, upala je bila u vezi sa simptomima. Tako da, na primer, učesnici koji su izjavili da imaju kognitivno oštećenje imali su neurozapaljenje u amigdali koja je poznata po tome što učestvuje u kognitivnim procesima.
Iako je istraživanje sprovedeno sa malim brojem učesnika, istraživači kažu da ona potvrđuje ideju da bi PET skener mogao da se koristi kao objektivan kriterijum za dijagnozu. Ova potvrda bi mogla da dovede i do razvoja novih tretmana, dodaju. Kako otvaranje bolovanja i čak dobijanje invalidske penzije na osnovu psihijatrijskih oboljenja sve više izaziva sumnju u pojedinim državama, objektivni kriterijumi za njihovo određivanje mogli bi da doprinesu i zaštiti i ubrzanom razvoju tretmana bolesti kod onih ljudi koji zaista od njih pate.