Ventilatori ne pomažu starijima. Kada stariji koriste električni ventilator na velikoj vrućini, umesto da se rashlade, ventilator zapravo poveća njihovu telesnu temperaturu i njihov srčani ritam.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Naša tela neprestano proizvode toplotu. Potrebno nam je da se oslobađamo ove toplote ili bismo se veoma brzo pregrejali. Normalno, ovo se dešava na nekoliko načina: emitovanjem toplote, kontaktnim grejanjem vazduha oko našeg tela, grejanjem vazduha koji udišemo i znojenjem kože.
Ventilator normalno povećava gubitak toplote naše kože preko vazduha oko nas i podstiče evaporaciju putem našeg znoja. Međutim, kada vazduh postane topliji od naše kože, telo će apsorbovati toplotu iz vazduha umesto da je izbacuje u njega. Ventilator će, u tom slučaju, povećati količinu apsorbovane toplote, baš kao što rerna sa ventilatorom brže greje hranu nego klasična rerna.
Uprkos ovome, ventilator će ipak pomoći da se izbacuje znoj. Dakle, da li je ventilator dobar ili loš na vrućini zavisi od ravnoteže između povećanog zagrevanja tela i dodatnog hlađenja putem znoja. Pitanje je: do koje temperature ventilator može pomoći da se rashladite?
Godine 2015, Ravaneli i njegove kolege su pokazali da čak i na 42 stepena Celzijusova i do 50 odsto vlažnosti, mladi ljudi mogu imati koristi od električnog ventilatora, što znači da bi on bio koristan tokom većine toplotnih udara.
Međutim, u radu koji je objavljen početkom septembra 2016. godine, Ganjon i njegove kolege su ponovili eksperiment sa ljudima starosti od 60 do 80 godina i otkrili da ne postoji nikakva korist od ventilatora. Zapravo, za neke od učesnika bilo je čak negativnih uticaja.
Sposobnost tela da održava svoju temperaturu u sigurnim granicama (termoregulacija) postaje sve manje efikasna kako starimo. Krvni sudovi u koži koji se otvaraju kako bi dozvolili da se toplota – koja se transportuje iz središta tela, rasprši, manje su responzivni kod starijih ljudi. Ljudi se takođe manje znoje kako stare, tako da se smanjuje i hlađenje koje se postiže znojenjem.
U Ganjonovoj studiji, naučnici su starije ljude stavili u prostoriju u kojoj je bilo 42°C, jednom sa, a jednom bez uključenog ventilatora, baš kao što je Ravaneli to učinio sa mlađim ljudima. Počeli su sa veoma suvim vazduhom (30% vlažnosti) i zatim postepeno povećavali vlažnost u prostoriji na svakih pet minuta, dok nije postignuta vlažnost od 70%.
Momenat kada telesna temperatura i puls učesnika počinju da se povećavaju, naučnici su nazvali kritičnom vlažnošću. Ako ventilator uzrokuje višu kritičnu vlažnost, to bi značilo da on pomaže da se smanji opterećenje toplotom.
Ali dok je Ravaneli otkrio da se ovo dešava kod mladih ljudi, u Ganjolovoj studiji sa starijim učesnicima, reakcije su bile mešovite. Kod starije grupe (kada se posmatraju prosečne vrednosti za grupu), kritična vlažnost ostala je ista, te nema ni dobrih ni loših uticaja.
Međutim, zabrinjavajuće je to što je najmanje dvoje ljudi bilo znatno lošije kada je ventilator bio uključen. Kada su uporedili puls i telesne temperature zabeležene tokom eksperimenta, naučnici su zaključili da su ovi činioci telesnog napora bili značajno viši. Drugim rečima, postajalo im je lošije sa uključenim ventilatorom.
Otkud ova razlika između mladih i starih? Da bismo imali koristi od ventilatora na visokim temperaturama, ventilator mora da dovede do značajnog povećanja znojenja. Ovo povećanje je primećeno kod mladih ljudi, ali ne i u istraživanju sa starijima. Procenat znojenja kod njih nije povećan, što je verovatno delimično uticalo na to da ventilator ne pomogne u rashlađivanju starijih osoba.
Ovo verovatno nije sve što će naučnici imati da kažu na ovu temu. Temperatura izabrana za ovo istraživanje (42°C) i brzina ventilatora bile su veoma visoke, te možda postoje dobrobiti na nižim temperaturama i sa manjim brzinama ventilatora. Takođe, druga rešenja – kao što je prskanje kože vodom kako bi se pojačalo znojenje – još uvek nisu razmatrani.
Imajući u vidu očekivanu promenu klime i potrebu da se smanji potrošnja energije za rahlađivanje, ova tema će, bez sumnje, privlačiti sve više pažnje u budućnosti.
Džordž Havenit za The Conversation
Autor teksta objavljenog u The Conversation Džordž Havenit, dekan je Lafborou dizajn škole i profesor na Lafborou univerzitetu. Prevod teksta: Penzin.rs