Zaštita informacija od hakera

Kako da budemo sigurni da, dok koristimo internet, nećemo uneti neki virus? Kako da čuvamo svoje informacije na internetu? Šta su to virusi, koje vrste postoje i kako se odbraniti od njih?

Svi mi, koji koristimo mobilne telefone, kompjutere ili neke slične uređaje sa pristupom internetu, suočićemo se kad-tad sa nekim dosadnim virusom na našim uređajima. Bilo da nam se zbog njega stalno otvaraju reklame na radnoj površini ili da su nam zbog njega informacije stvarno ugrožene.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Dakle, kako možemo da budemo sigurni da, dok koristimo internet, nećemo uneti neki virus koji, u krajnjem slučaju, može čak biti štetan i po naše živote? Treba se dobro informisati o tome kako da čuvamo svoje informacije na internetu, šta su virusi, koje vrste postoje i kako se odbraniti od njih.

Podsećamo: Stariji korisnici interneta ne vode računa o svojoj bezbednosti

Evo na šta treba obratiti pažnju tokom korišćenja interneta kako bi vaše informacije bile sigurne:

Šifre

Danas skoro svaka društvena mreža traži da korisnik napravi nalog na njihovom sajtu kako bi korišćenje te mreže bilo efikasnije. Tokom pravljenja naloga traži se da se unese šifra kako neko drugi ne bi imao pristup tom nalogu.

Kako napraviti šifru?

Tokom pravljenja naloga na nekom sajtu treba imati na umu da današnja softverska tehnologija omogućava hakerima tzv. „Brute-force attack“ (brutalni napad) na sajtove ili programe koji traže šifre. To znači da određeni program može da konstantno unosi različite šifre sve dok ne nađe odgovarajuću.

Iz ovog razloga bitno je napraviti složenu šifru. To se može postići tako što će šifra biti što duža, sadržati i brojeve i simbole pored slova i da, ako sajt pravi razliku između malih i velikih slova, šifra ima kombinaciju malih i velikih slova.

Kada je u pitanju ovakva šifra, programu je potrebno mnogo vremena da je otkrije. U zavisnosti od sklopa kompjutera hakera, ovaj proces može da traje od nekoliko nedelja do nekoliko godina i time bi haker verovatno izgubio volju da je traži.

Kako čuvati šifre?

Prvo što treba imati na umu jeste da ne treba zapisivati šifre na sopstvenom kompjuteru ili bilo kom digitalnom uređaju koji je povezan sa internetom.

Danas postoje programi koji se nazivaju „trojanci“ pomoću kojih neko može da ima bežični pristup nekom kompjuteru i da vidi sve što je na njemu. Naravno, ako je antivirus program redovno ažuriran, verovatnoća da trojanac izmakne tom antivirus programu je skoro nepostojeća.

Takođe, kada sajt ponudi opciju da se nalog sačuva kako ne bi korisnik morao da se uloguje, to treba odbiti. Naime, kada korisnik to prihvati, napravi se fajl na uređaju koji sadrži informacije naloga uz pomoć kojih haker lako može da dođe do šifre.

Koliko god zvučalo apsurdno, napominjemo da ne treba deliti svoje šifre sa drugima koliko god im verovali. Ne zato što će to zloupotrebiti, već je moguće da oni jednog dana budu žrtva nekog sajber napada.

Većina sajtova koji traže nalog, bilo da je u pitanju društvena mreža ili najčešće gejmerska aplikacija, ima opciju dvostepene verifikacije. Ako je ta opcija aktivirana, onda svaki put kad se korisnik loguje na sajt, pored traženja šifre, poslaće se dodatna šifra na E-mail korisnika koju treba uneti na sajt.

E-mail treba obavezno zaštiti bar ovom dvostepenom verifikacijom. Kad god budete pristupali svom E-mailu sa novih uređaja, biće potrebno da unesete još jednu šifru koju ćete dobiti na drugi izabrani E-mail ili na broj telefona, ako biste želeli da pristupite nalogu. Ovo je od izuzetne važnosti jer je adresa vaše elektronske pošte ključ za veliki deo vaših aktivnosti na internetu.

Sigurnost mobilnih telefona

Koliko god to zvučalo zastrašujće, „smart“ telefoni danas su nabolje oličenje naših identiteta. Na njima čuvamo naše slike, misli, svakodnevne interakcije sa drugim ljudima, mesta na kojima smo bili ili na koje ćemo tek otići i dosta drugih informacija koje bi trebalo da budu privatne.

Kako zaštiti informacije na telefonu?

Prvi korak ka dobroj zaštiti vaših informacija na telefonu jeste postavljanje šifre na njemu. Većina današnjih mobilnih telefona omogućava i opciju postavljanja posebne šifre za svaku aplikaciju.

Takođe, bitno je sve vreme znati gde se telefon nalazi. Većina modernih telefona ima program koji se instalira na kompjuteru kada se priključi preko USB-a.

Ovi programi imaju opciju da možete, ako vam je uključena lokacija na telefonu, da vidite gde vam se telefon nalazi. Neki čak imaju i opciju brisanja svih informacija sa telefona u slučaju da je ukraden.

Napominjemo da je pametno sačuvati kopije ovih fajlova na nekom drugom uređaju (npr. kompjuteru) kako u slučaju krađe ne bi bile izgubljene zauvek.

Aplikacije za mobilne telefone

Treba biti oprezan kada se skidaju aplikacije na telefon. Po običaju, telefonima je uključena opcija da se aplikacije ne mogu skidati sa nepoznatih izvora.

Najbolje je tražiti aplikacije na „App“ prodavnicama koje se dobiju uz telefon jer hakeri često prave lažne aplikacije koje mogu da podsećaju na neku popularnu aplikaciju kako bi vam ugradili malver (maliciozan softver) na telefon.

Bilo bi poželjno da korisnik s vremena na vreme pokrene svoj antivirus koji se dobije uz telefon kako bi ga skenirao za viruse i druge malverske programe.

Bežične konekcije

Bluetooth je program koji se koristi da razmenjujemo fajlove ili da se priključimo na neki bežični uređaj. Ovaj program ne treba ostaviti uključen jer dozvoljava hakerima lakši pristup vašim informacijama.

Takođe treba biti oprezan kada se priključujemo na otvorene Wi-Fi mreže. One se mogu lako hakovati i zloupotrebiti za ekstrakciju vaših informacija sa priključenih uređaja.

Sve u svemu preporučujemo da se izbegavaju nepoznate Wi-Fi mreže koje ne traže nikakvu šifru ili nalog kako bi se koristile, posebno ako postoji slična ili istoimena mreža u neposrednoj blizini.

Zaštita kompjutera

Kompjuteri su od svog nastanka do danas neverovatno mnogo napredovali. Čak do te mere da su postali uobičajeni uređaj za kućnu upotrebu. Zato treba voditi računa i o njihovoj zaštiti.

Podsećamo: Stariji oprezniji na internetu, ali lošije reaguju kada nastane problem

Šta sve može da ugrozi privatnost na našim kompjuterima?

Postoji dosta različitih malvera koji mogu da ugroze našu privatnost na kompjuterima. Ovde ćemo navesti najčešće vrste malvera i načine kako se zaštititi od njih.

Virusi

Bitno je da razumemo šta je virus kako bismo načinili potrebne korake za njegovu prevenciju i, ako dođe do toga, odbranu protiv njega.

Pod virusom podrazumevamo bilo koji vid malicioznog softvera. Oni mogu da kradu podatke, da koriste RAM memoriju drugih kompjutera ili čak da otvaraju besmislene foldere („radi fore“). Osnovni tipovi koji se najčešće javljaju su:

  • Trojanci (RAT)
  • exe virusi
  • bat virusi
  • zip bombe

Trojanci – Remote Access Tools (RAT)

Ovi tipovi virusa su opasni po informacije korisnika. Često se mogu dobiti putem ilegalnog skidanja igrica preko torrent aplikacija ili ih je moguće dobiti ako ih neko unese preko Flash Drive-a (USB-a)

Ono što žrtva ovog virusa dobije jeste serverski deo trojanca, što omogućava da žrtvin kompjuter šalje svoje informacije i daje kontrolu klijentu tj. klijentskom delu trojanca.

Haker poseduje klijentski deo trojanca na svom kompjuteru i on dobija sve te informacije i kontrolu nad kompjuterom svoje žrtve. Napominjemo da haker ima kontrolu nad kompjuterom samo dok je kompjuter uključen i ima internet konekciju.

.exe virusi (exe – executable)

Ovaj tip virusa je razlog zašto se ne dozvoljava da se aplikacije šalju putem E-mail-a. Ovi virusi mogu da vrše različite funkcije, kao što je onesposobljavanje antivirus programa, neželjeno pokretanje aplikacija ili menjanje nekih opcija u kompjuteru.

.exe je skraćeni završetak koji označava kojim programom se ovaj fajl otvara. Desnim klikom na neki fajl i odabirom opcije „Svojstva“ (ili na engleskom „Properties“) može se videti koji je nastavak fajla.

Ponavljamo da aplikacije treba skidati samo sa poznatih izvora.

.bat virusi (bat – batch)

Ovo je najjednostavniji tip virusa, ali može da bude fatalan za nezaštićen kompjuter. Ovi virusi mogu da se programiraju u programu Notebook i, kad se čuvaju, doda im se .bat ekstenzija koji svaki Windows operativni sistem može da prepozna i pokrene.

Ovo su neki primeri .bat virusa i šta oni rade:

„del C:/ *.*“ – del je skraćeno za delete, C:/ je adresa harddrajva, prva * bira svaki naziv fajlova dok druga svaki tip fajlova. Ovo u suštini znači da kada je ovaj virus pokrenut briše se sve sa kompjutera.

„%0|%0“ – Ovaj virus pravi neograničeno opterećenje na proces što može da dovede do njegovog sprženja ili, u najboljem slučaju, kompjuter će se samo ugasiti.

„:x
start winword
– Ovaj tip virusa konstanto otvara jedan program (postoji kod
goto x“ i da se više od jednog programa otvara). „:x“ označava jednu poziciju dok „goto x“ je komanda da se program vrati na tu poziciju. Pošto ovaj program čita red po red, ovo znači da će se, u ovom slučaju, Word konstantno otvarati dok se ovaj virus ne onesposobi.

Napominjemo da se ne treba brinuti o ovakvim virusima jer su oni većinom poznati svim antivirus softverima.

.zip bombe

Zipped fajlovi su fajlovi kompresovani preko programa kao što su WinZip ili WinRar. Ovi programi uzimaju kod od fajlova i preko svoje šifre ih sažmu u manje fajlove. Ovi programi se koriste kako bi se veliki fajlovi prenosili ili slali preko interneta. Isti ovi programi onda preko te šifre mogu da otvore te fajlove i oni dobijaju svoju originalnu veličinu.

.zip bombe su ustvari nenormalno veliki fajlovi koji su nekoliko puta kompresovani kako bi imali malu veličinu. Kada bi neka osoba ekstraktovala taj fajl, kompjuter bi se preopteretio i verovatno ugasio. Tako da se preporučuje da se prvo vidi sadržaj .zip ili .rar foldera pre nego što se ekstraktuje.

Kako se najbolje zaštiti ovih virusa?

Danas postoje hakeri koji ne hakuju samo iz neke zle namere ili iz zabave, već postoje takozvani belo-šeširaši koji rade za antivirus kompanije i pomažu im da prave što bolje antiviruse. Svakim novim ažuriranjem antivirus je sve jači i jači.

Takođe neće škoditi da se na kompjuter instalira više različitih antivirusa jer svaki antivirus softver ima različito programiranje ili, tako reći, različita „iskustva“.

Što se tiče skidanja fajlova sa interneta, ne treba skidati slike koje su nelogično velike, jer postoji način da hakeri sakriju maliciozni softver iza njih i da se pri ulasku u sliku taj softver pokrene. Isto tako ne treba ilegalno skidati igrice sa interneta za koje se u onlajn i običnim prodavnicama plaća, jer često mogu da sadrže viruse.

Treba biti oprezan tokom korišćenja interneta jer ga niko ni dan-danas ne razume u potpunosti. Međutim,  ne treba ga se ni plašiti. Danas su antivirusi neverovatno mnogo napredovali tako da sa sigurnošću možemo pretraživati internet za sve – od slika slatkih životinjica pa do bitnih informacija ili na primer bankarskih sajtova.

Fotografija: Kompjuterska sigurnost, TheDigitalWay za Pixabay

Podsećamo na još jedan važan tekst koji bi vas mogao zanimati, a ne želite da pitate nikoga: Internet pornografija: Vodič za besplatno i bezbedno uživanje

Još neki tekstovi koji bi vas mogli zanimati: