Uticaj velikih životnih događaja na blagostanje čoveka

Znamo da utiču, ali u kojoj meri je važan uticaj velikih životnih događaja na blagostanje čoveka? Naučnici su proučavali uticaj različitih tipičnih događaja na osećaj blagostanja. Šta, na koji način i koliko dugo utiče na nas?

Veliki životni događaji kao što su venčanje, smrt voljene osobe ili bankrot, utiču na naše zdravlje. Sada su, po prvi put, naučnici uporedili različite uticaje ovih događaja na sreću i zadovoljstvo ljudi, kao i koliko ti uticaji traju.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Istraživanje je obuhvatilo 18 glavnih životnih događaja. Ispitivan je njihov uticaj na 14.000 Australijanaca u periodu od 2002. do 2016. godine. Podaci su uzeti iz HILDA ankete koja istražuje socijalno, zdravstveno i ekonomsko stanje australijskih domaćinstava.

Istraživanje „The differential impact of major life events on cognitive and affective wellbeing“ (Različit uticaj velikih životnih događaja na kognitivno i afektivno blagostanje) objavljeno je nedavno u časopisu „SSM – Population Health“. Autori su naučnici sa Tehnološkog univerziteta u Sidneju i sa Sidnejskog univerziteta.

Rezultati pokazuju da su neki događaji, poput selidbe, otkaza ili unapređenja, imali malo uticaja na osećaj blagostanja osobe. Sa druge strane, događaji poput smrti partnera ili velikog finansijskog gubitka ostavili su dubok trag.

Podsećamo na tekstove:

„Venčanje, rođenje dece i veliki finansijski dobitak uzrokovali su najveći rast osećaja blagostanja. Oni, međutim, nisu vodili ka dugotrajnoj sreći. Njihov pozitivan uticaj bi uglavnom iščezavao posle dve godine. Međutim, postojao je, takođe, uticaj očekivanja kada su u pitanju venčanje i rođenje deteta. U tim slučajevima se osećaj blagostanja povećavao pre ovih događaja“, kaže vodeći naučnik dr Nejtan Ketlvel, ekonomista sa Tehnološkog univerziteta u Sidneju.

„Životni događaji nakon kojih je dolazilo do najvećeg pada blagostanja bili su smrt partnera ili deteta, razdvajanje, veliki finansijski gubitak ili zdravstveni šok. Ali čak i nakon ovih negativnih iskustava, ljudi se oporave do nivoa blagostanja na kome su bili pre šoka za oko četiri godine.“

Afektivno i kognitivno blagostanje

Naučnici su proučavali dve različite vrste blagostanja. Prvo je „afektivno“ blagostanje. Ono pokazuje „sreću“ ili učestalost i intenzitet pozitivnih ili negativnih osećanja. Drugo je „kognitivno“ blagostanje. Ono se odnosi na promišljenije, usmerenije vrednovanje „zadovoljstva životom“.

Iako su neki životni događaji poput venčanja i odlaska u penziju imali pozitivne uticaje na „kognitivno“ blagostanje, krajnji uticaj pozitivnih događaja na „afektivno“ blagostanje bio je blizu nule.

Kod trudnoće i rođenja deteta, najviše je izražen jaz između ove dve vrste blagostanja. Pokazatelji „životnog zadovoljstva“ bili su veoma pozitivni tokom prve godine nakon rođenja deteta, dok su sreća i emotivno blagostanje zapravo opadali tokom tog vremena.

Naučnici su takođe uzeli u obzir da se životni događaji često dešavaju zajedno, kao na primer, razvod i finansijski gubitak. Njih je trebalo razdvojiti da bi se sagledao njihov uticaj.

Četiri najčešća životna događaja jesu selidba, novi posao, ozbiljna povreda ili bolest člana porodice i trudnoća. Najmanje učestali su smrt bračnog partnera i venčanje.

„Iako jurnjava za srećom može biti pogrešna, rezultati sugerišu da bi najbolji izgledi za povećanje blagostanja mogli biti u zaštiti od negativnih šokova, na primer, uspostavljanjem čvrstih veza, ulaganjem u očuvanje zdravlja i upravljanjem finansijskim rizicima“, kaže dr Ketlvel.

Moglo bi vas interesovati:

„A utehu možemo naći u činjenici da, iako je potrebno vreme, blagostanje čoveka se može povratiti i nakon najgorih okolnosti.“

Ocenjivanje uspeha u poboljšanju života građana
(Možda će i nama jednom biti važno)

Bolje shvatanje načina na koji životni događaji utiču na blagostanje i koliko je vremena potrebno da im se prilagodimo, može pomoći vladi i donosiocima odluka da bolje usmere resurse kako bi se poboljšao nivo sreće i blagostanja društva.

„Sve veći broj zemalja, uključujući Veliku Britaniju, Island i Novi Zeland, kao i Organizaciju za evropsku ekonomsku saradnju, meri nivo blagostanja zajedno sa ekonomskim rastom. To je način da se oceni uspeh u poboljšanju života građana“, kaže dr Ketvel.

„Podaci o blagostanju takođe pomažu lekarima i drugim zdravstvenim radnicima da bolje shvate posledice velikih životnih kriza, poput smrti voljene osobe, zdravstvenog šoka ili gubitka posla.“

Izvor: University of Technology Sydney