Početna Magazin Godine Nemački penzioneri: deportovani ili lepo zbrinuti u inostranstvu?

Nemački penzioneri: deportovani ili lepo zbrinuti u inostranstvu?

Nemački penzioneri: deportovani ili lepo zbrinuti u inostranstvu?

Već nekoliko godina govori se o Nemcima koji svoje stare dane provode u domovima za stare u Istočnoj Evropi i Aziji.

Fotografija: Osuđeni na tiho nestajanje

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Javljaju se oprečna mišljenja, a cela Evropa diskutuje o tome jer, sa jedne strane, zemlje Evropske unije u problemu sa kojim se Nemčka suočava vide svoju blisku budućnost, dok u Istočnoj Evropi ovo utiče na mogući razvoj delatnosti – brige o ostarelim Zapadnoevropljanima.

Nemačko stanovništvo je sve starije, a mogućnosti za adekvatnu brigu o njima su sve manje. I tu nastaje problem. Nemački domovi za stare su puni, nema dovoljno radne snage, a ekonomske prilike su sve teže. Mnogim Nemcima je nemoguće da plate troškove boravka u domu u svojoj zemlji.

Postoje neke zakonske prepreke što se tiče smeštaja van Evrope, ali zato već postoje specijalizovana nemačka preduzeća koja posreduju između nemačkih penzionera i domova u istočnom delu EU, npr. Mađarskoj ili Slovačkoj.

Postoje dobri razlozi da se na ovaj način reši briga o starima i nemoćnima. U nemačkim domovima sve je lošiji odnos između broja zaposlenih i broja korisnika doma.

Dešava se da jedna osoba brine o 60 starih osoba. Godine 2012. iznet je podatak da se o jednoj staroj osobi, bez obzira na njeno stanje, u proseku posveti do 50 minuta dnevno. Ovo je u mnogim slučajevima skoro jednako zlostavljanju.

Međutim, postoje slučajevi kada se stare osobe protiv svoje volje šalju u inostranstvo. Sozialverband Deutschland to naziva „deportacijom starih“ i ističe da neće dozvoliti da oni koji su izgradili savremenu Nemačku sada, kada su nemoćni, budu izbačeni iz nje.

Nemačko Alchajmer udruženje naglašava da je za osobu obelelu od ove bolesti strašno kada se nađe u sredini gde se govori drugi jezik jer je upravo jezik jedina veza sa svetom, odnosno prošlošću koja ih definiše jer sadašnjost ne mogu da pojme.

Neki Nemci se sami odlučuju da odu u inostranstvo i stare dane provedu u zemlji gde će njihova sredstva biti više nego dovoljna za lep život (v. tekst: Četvrtina Nemaca bi da penziju prožive u inostranstvu). Drugi nemaju izlaza jer zavise od svojih bližnjih koji ih šalju van zemlje ili nisu ni svesni šta im se dešava.

Šta treba uraditi, šta je bolje za staru osobu, zavisi od slučaja do slučaja, ali Nemačka mora da reši ovo pitanje na državnom nivou kako bi zaštitila pojedinca. Njihovo rešenje mnogima će biti putokaz.