Pesma sa II konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja putopisna pesma“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: Reiner Vogeley, Peking City
Iljušinom punih sedam sati,
Letimo od Moskve do Pekinga.
Doći u Peking, stvarno se isplati,
Iz vazduha se vidi kao velika Sfinga.
Pogled se prostire na sve strane,
Obrisi grada sasvim vidljivi.
Dočekuje nas razdragane,
A mnogi detalji veoma dopadljivi.
Čim smo stali na široke ulice,
Mnogo je naroda koji se kreće.
Posmatrali smo ih netremice,
Kao da reka prestati neće.
Mnogo pešaka i biciklista,
Idu i voze neprekidno.
Iznenađenje je mnogih turista,
Čemu se čude očevidno.
Mnogo više ljudi no kola,
To su reke koje teku.
Tišina čudna sve do bola,
Teško je čuti čak i reč neku.
Lepo je gledati te kolone,
Vrednog naroda koji žuri.
Teško je znati šta znače one,
Da li su ljudi u miru il’ buri.
Nakon smeštaja i noćnog odmora,
Rano smo pošli u obilazak grada.
Pošumljeno brdašce usred jezera,
Ponos carskih palata i zgrada.
Carske palate pune su zlata,
U pozadini dominira toranj veliki.
Na kojem su dobro zatvorena vrata,
Jer su u njemu banditi neki.
U hotelu džilong večera štapićima,
Dok smo taj novi način učili,
Sa raznim jelima i pićima,
Poslednji u tome mi smo bili.
Prava atrakcija bila je za nas,
Poseta Velikom kineskom zidu.
Jedan pravi istorijski čas,
Gde ljudi u kolonama idu.
Sa najveće tačke ove fantazije,
Pogled je krasan na sve strane.
Delo neke daleke vizije,
Samo da se od napada brane.
A u centru grada, Trg nebeskog mira,
U blizini Zabranjenog grada.
Gde ponekad vojska ordinira,
Koja se zove Crvena garda.
Na istoku moćne prestonice,
Ukopano neviđeno čudo.
Tajanstvene Mingove grobnice,
Sva rodbina pobijena ludo.
Običaji stari to su nalagali,
Da po smrti velikoga Minga,
Svi koji su u životu bili,
Tako kaže starostavna knjiga.
I poslednji pogled iz vazduha,
Dok iljušin postiže visinu,
Pogled puca bez glasa i sluha,
Samo imaš radost i tišinu.
Peking slika postaje sve manja,
Još se vidi samo što je veće.
Zid kineski ko neka putanja,
Videti te lepote treba malo sreće.
Kostadin Ružić, Beograd
Spisak objavljenih priča i pesama sa II konkursa za najbolji putopis starijih „Draganova nagrada“ pronaći ćete u članku: Radovi sa II konkursa za najbolji putopis starijih „Draganova nagrada“