Početna Magazin Godine 8 činjenica o demenciji sa Levijevim telima (DLT)

8 činjenica o demenciji sa Levijevim telima (DLT)

Demencija sa Levijevim telima je veoma ozbiljno stanje koje je često u senci poznatije Alchajmerove bolesti. Da bismo razjasnili makar deo konfuzije, prenosimo tekst sajta Ageing Care o osam činjenica vezanih za demenciju sa Levijevim telima (DLT).

1. Demencija sa Levijevim telima utiče na ogroman broj ljudi.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

U Sjedninjenim Američkim Državama, prema poslednjim podacima, negde oko 1,3 miliona ljudi pati od ove vrste demencije, što ovu bolest svrstava u drugi najčešći tip demencije u Americi (posle Alchajmerove bolesti).

Evropska organizacija Alzheimer Europe ne navodi procenu broja obolelih u Evropskoj uniji, ali kaže da je ovo drugi ili treći najčešći uzrok demencije i da čini od 15 do 25 odsto svih slučajeva demencije kod ljudi starijih od 65 godina. Za Srbiju ne raspolažemo nikakvim podacima.

2. Demencija sa Levijevim telima nije Alchajmer.

Jedna od tipičnih zabluda o Alchajmerovoj bolesti jeste da je to isto što i demencija. Međutim, Alchajmerova bolest je samo jedan od oblika demencije, što je pojam koji se koristi za opisivanje oštećenog mentalnog stanja koje je prouzrokovano ili praćeno bilo kojim od sledećih faktora:

  • oštećeno pamćenje
  • problemi u donošenju odluka
  • nevolje sa rešavanjem problema
  • poteškoće pri pokušaju učenja novih veština.

Postoje značajne razlike između demencije koja je prouzrokovana Alchajmerovom bolešću i demencije sa Levijevim telima. Kao prvo, ljudi sa DLT doživljavaju nepredvidive kognitivne promene, bez obzira na doba dana, dok ljudi sa Alchajmerom uglavnom imaju više problema kako sunce počne da zalazi – simptom koji se naziva „sindrom sumraka“. Osobe sa DLT takođe češće imaju halucinacije i probleme sa kretanjem, dok su glavna obeležja Alchajmera gubitak pamćenja i problemi u izvođenju svakodnevnih zadataka.

3. Teško je dati dijagnozu.

Kao i kod Alchajmerove bolesti, i DLT može sa sigurnošću da se dijagnostikuje nakon što se uradi biopsija mozga osobe nakon njene smrti. Kada se daje dijagnoza pacijentima, lekari uzimaju u obzir simptome, razgovor sa članovima porodice, obavljaju fizičke i mentalne procene i rade testove krvi i skeniranje mozga (MRI, CT).

Glavni pokazatelj DLT je, naravno, demencija. Drugi simptomi DLT obuhvataju:

  • probleme sa percepcijom dubine
  • halucinacije (često vizuelne)
  • zablude
  • paranoju
  • parkinsonizam (krutost tela, tremor – specifično drhtanje, probleme sa hodom)
  • kao i fizičke probleme kao što su kolebanja srčanog ritma i krvnog pritiska, konstipacija, nesvestice.

Da bi se postavila dijagnoza demencije sa Levijevim telima, potrebno je da osoba pati od demencije i da pokazuje nekoliko od gorenavedenih simptoma.

4. Kontraefekat lekova

Precizna, pravovremena dijagnoza DLT je od suštinskog značaja za izbegavanje opasnih reakcija na lekove. Mnogi lekovi koji se pripisuju osobama sa Alchajmerovom ili Parkinsonovom bolešću – pogotovu antipsihotici, mogu imati opasan efekat na ljude sa demencijom sa Levijevim telima.

Neuroleptički maligni sindrom je neurološki poremećaj izazvan negativnom reakcijom na neuroleptičke ili antipsihotičke lekove i često se javlja kod osoba sa DLT. Osobe sa neuroleptičkim malignim sindromom mogu doživljavati krutost mišića, visoku temperaturu, krvni pritisak koji varira i ozbiljno znojenje.

5. Slična je Parkinsonovoj bolesti.

Ljudi sa DLT često ispoljavaju iste siptome kao i osobe sa demencijom u Parkinsonovoj bolesti. Iako ova dva stanja počinju na različite načine, njihova biološka podloga je usko povezana, i ljudi sa Parkinsonovom bolešću mogu dobiti dijagnozu bilo koje od ove dve bolesti.

Primarni faktor koji lekari koriste kako bi razlikovali ova dva tipa demencije jeste vreme kada su počeli prvi kognitivni simptomi. Smatra se da ljudi koji postanu dementni do godinu dana nakon dijagnoze Parkinsonove bolesti imaju DLT, dok oni kod kojih se demencija javi nakon godinu dana imaju demenciju u Parkinsonovoj bolesti.

6. Može uticati na spavanje.

Problemi sa spavanjem i demencija često idu jedno sa drugim, ali postoji jedan specifičan poremećaj spavanja koji se u nesrazmerno većem procentu javlja kod osoba sa DLT. Istraživanja ukazuju da se čak dve trećine pacijenata sa DLT muče sa poremećajem ponašanja tokom REM faze sna. To je oboljenje koje prouzrokuje kretanje, pričanje i gestikuliranje tokom REM faze sna.

7. Ova bolest je nepredvidiva.

Jedan od najvećih izazova sa kojim se suočavaju oboleli od DLT i njihove porodice jeste činjenica da se simptomi ove bolesti nasumično javljaju i nestaju. Periodi mentalne magle, agresivnog ponašanja, problema sa kretanjem i živopisne halucinacije mogu trajati nekoliko sekundi ili minuta ili sati ili dana.

Fluktuacije simptoma mogu biti prouzrokovane infekcijama, lekovima ili opštim pogoršanjem bolesti. Zbog ovoga, može biti skoro nemoguće proceniti koliko je DLT napredovala kod određenog pojedinca. Međutim, ako je moguće rešiti uzročni faktor, onda osoba sa DLT često može da se vrati na nivo funkcionisanja na kom je bila pre neočekivanog opadanja funkcija.

8. Nema leka.

Trenutno ne postoji način da se DLT izleči ili zaustavi napredovanje ove bolesti. Onim osobama koje su dobile dijagnozu DLT mogu biti prepisani lekovi koji utiču na određene simptome.

Na primer, kognitivni problemi mogu biti tretirani inhibitorima holinesteraze, vrstom lekova koja unapređuje funkciju moždanih ćelija tako što utiče na neurotransmiter acetiloholin. Za osobe sa poremećajem ponašanja u REM fazi sna, rešenje za bolji san može biti lečenje klonazepamom ili melatoninom. Za posledice teškog parkinsonizma može biti prepisan lek levodopa.

Radna i fizikalna terapija, kao i terpija govora najčešći su nefarmakološki pristupi lečenju ljudi sa demencijom sa Levijevim telima. One im mogu pomoći da lakše kontrolišu svoju bolest i bolje funkcionišu.