Početna Magazin Godine Zašto su dobri doktori loši za vaše zdravlje

Zašto su dobri doktori loši za vaše zdravlje

Zašto su dobri doktori loši za vaše zdravlje

Onkolog sa univerziteta Pensilvanije, Ezekiel J. Emanuel, za Njujork Tajm piše o lečenjima „preko veze“, koja obično podrazumevaju i pitanja: „Gde imaš nekog dobrog lekara? Kad je njegova smena?“… Naime, zaključak velikog istraživanja jeste da time sebi samo ugrožavate proces lečenja jer zapravo mlađi, neafirmisani lekari, imaju bolje rezultate u lečenju pacijenata…

Penzin prenosi ovaj tekst dr Emanuela…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Redovno dobijam hitne pozive od prijatelja i prijateljevih prijatelja kad im neko u porodici ili poznanik ima problem, tražeći da im preporučim najbolje kardiologe u bolnicama u kojima su smešteni.

Kao da je pitanje „Koji je najbolji kardiolog?“ naša prirodna reakcija na bilo koji problem sa srcem. Iznenađujuće, ali pitanje bi zapravo trebalo biti: „Gde ima najmanje čuvenih kardiologa?“

Medicinski časopis interne medicine JAMA nedavno je objavio studiju koja je kroz 10 godina pratila desetine hiljada bolničkih slučajeva, i zaključili su da su pacijenti sa hitnim stanjima vezanim za srčane probleme imali znatno veće šanse za uspešno lečenje kada u smeni nisu radili čuveni, iskusni kardiolozi. Dodatno, istraživanje je urađeno za najbolje bolnice u SAD.

Na primer, kada bi glavni kardiolozi bili na konferencijama, a slučajeve preuzimale mlađe kolege, u njihovim bolnicama bila je smanjena stopa mortaliteta kod pacijenata sa srčanim problemima u prvih 30 dana nakon akutnog problema i hospitalizacije. Zapravo, razlika u mortalitetu bila je i za trećinu manja!

Naravno, istraživači su na različite načine proveravali dobijene rezultate da bi mogli da ih potvrde.

Još jedan zaključak bio je da su klinike, gde su obučavani mladi lekari, imale bolje rezultate od običnih bolnica.

Nisu jasni ni mogući razlozi zašto se stepen mortaliteta povećava kada su prisutni vodeći kardiolozi. Jedan može biti taj da su oni već pomalo van prakse, da su dobri teoretičari i profesori, ali da su slabiji u reakcijama kod pacijenata sa hitnim intervencijama.

Drugi razlog može biti taj da vodeći kardiolozi imaju više samopouzdanja da probaju više intervencija (kao što je zabeležena znatno češća ugradnja stentova kad su oni bili u smeni) koje povećavaju rizik za pacijenta i oporavak manje intezivnim metodama.

Ovo čak nije i jedino istraživanje skorijeg datuma koje daje ovakve rezultate. U Izraelu je studija starijih pacijenata sa srčanim problemima koji žive i dalje samostalno, testirala šta se dešava kada prekinu da piju lekove.

Prosečno su koristili po sedam lekova, a pošto je unos smanjen na prosečno po dve vrste leka za preko 90 odsto ispitanih pacijenata, samo za dva odsto primećene su negativne posledice, ali i dalje niko nije umro, ili imao srčani napad.

I tu se već dolazi do toga da i pacijenti i lekari obično misle da je više tretmana – bolji tretman, ali to ne mora da bude tako, piše dr Emanuel i podseća da je prva obaveza lekara da „ne čine štetu“.