„Ključni problem stanovanja i održavanja zgrada u Srbiji su previsoki troškovi. Po nedostupnosti troškova stanovanja za svoje građane, naša zemlja je drugo najgore mesto za život u Evropi. Novi Zakon o stanovanju i održavanju zgrada neće rešiti ni jedno pitanje preskupog stanovanja“ – navodi se u saopštenju koje je potpisalo nekoliko udrženja u najavi konferencije na ovu temu u Medija centru u Beogradu, u petak, 2. decembra 2016, u 11 časova.
Tekst saopštenja prenosimo u celosti…
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Naprotiv, siromašni vlasnici i stanari su proglašeni neodgovornim i nesposobnim, nameću nam se novi izdaci za održavanje, a u rešavanju stambenog pitanja i dalje ćemo biti prepušteni sami sebi, podstanarstvu i bankarskim kreditima pod predatorskim uslovima.
Istovremeno, dok izbegava da koncipira bilo kakvu politiku državne stanogradnje i podrške siromašnim vlasnicima stanova, Vlada je veoma kreativna u smišljanju i uterivanju novih nameta, i u osvajanju novih prostora za partijsko zapošljavanje. Da bi mogla efikasnije da kažnjava građane zato što nemaju novca, održavanje zgrada se proglašava javnim interesom i uvode se upravnici zgrada koje sami moramo da plaćamo.
Budući da je posao upravnika između ostalog i da vodi evidenciju podstanara, kako bi država mogla da naplaćuje poreze od stanodavaca, nameće se pitanje zašto država sama ne plaća upravnike, koji će raditi za nju, a ne za stanare?
(Napomena Penzina: Ovde stoji i pitanje privatnosti života u zgradama u kojima bi upravnici imali na raspolaganju brojne podatke na uvid, od tačnih adresa, dnevnih rutina, uvida u snimke video nadzora, pa i neposrednog uvida u materijalno stanje stanara, što sve otvara i brojna pitanja bezbednosti s obzirom da oni nisu službena, već prosto angažovana lica od strane države, a o trošku stanara.)
Uterivanje poreza stanodavcima neminovno će dovesti do povećanja cene zakupa, i to je jedini efekat koji će Zakon imati na položaj podstanara. Dalje deregulisanje ove oblasti, to jest izbegavanje da se zaštita (pod)stanara uključi u „javni interes”, samo će još više učvrstiti potpunu obespravljenost građana koji na ovaj način sebi obezbeđuju krov nad glavom.
Procedura prilikom iseljavanja i dalje ne obezbeđuje minimum standarda garantovanih međunarodnim konvencijama, i odnosi se samo na građane koje iseljavaju opštine po osnovu „javnog interesa“, a ne i na one koji se iseljavaju po osnovu bankarskih hipoteka, vlasničkih sporova i drugih razloga.
A najnovija verzija Predloga, koju je Vlada usvojila predviđa da nužni smeštaj za porodice koje se raseljavaju nije obaveza opštine koja sprovodi iseljenje, već one na kojoj su raseljeni građani prijavljeni. Nema nikakvog razloga da se poslovi iseljenja i obezbeđivanja nužnog smeštaja na ovaj način odvajaju. Dovoljno je samo zapitati se koja opština će biti nadležna da obezbedi nužni smeštaj kada se sledeći put budu raseljavali ljudi sa formalnim prebivalištem na Kosovu.
Pokušaj proaktivne stambene politike, definisan kroz odredbe Predloga o „stambenoj pordšci”, ponovo će ostati mrtvo slovo na papiru. Definisane prioritete i standarde ne prate neophodni finansijski i implementacioni mehanizmi. Tako se politika javnog stanovanja i podrške rešavanju stambenih problema građana i dalje prepušta malobrojnim (i svojim obimom zanemarljivim) projektima međunarodnih donatora. Drugim rečima, stambene politike i nema.
Za razliku od prošlogodišnjeg nacrta, ovog puta nema ni formalne javne rasprave o predloženim rešenjima, već se zakon šalje Skupštini na usvajanje po hitnom postupku.
Budući da se radi o sistemskom zakonu kojim se uređuje jedno od elementarnih prava i potreba svakog građanina, javna rasprava bi morala biti znatno šira od okvira koji je predviđen Poslovnikom Vlade.
Zbog svega navedenog ovaj Predlog zakona o stanovanju mora biti odbačen u potpunosti, a novi donet u širokom javnom dijalogu. Stambena politika koja zaista želi da popravi uslove stanovanja građana mora da uzme u obzir materijalnu situaciju u kojoj se oni nalaze a ne svojim rešenjima da je pogoršava.
Potpisnici:
- Ko gradi grad, Beograd
- Učitelj neznalica i njegovi komiteti, Beograd
- Pro Bono, Beograd
- Komitet pravnika za ljudska prava – YUCOM, Beograd
- Udruženi pokret slobodnih stanara, Niš
- Grupa za konceptualnu politiku, Novi Sad
- Centar_kuda.org, Novi Sad
- Regionalni centar za manjine, Beograd
- Ministarstvo prostora, Beograd
- Udruženje radnika i prijatelja Trudbenika, Beograd
- Udruženje Ravnopravnost, Zrenjanin