Trećina nema više od osnovne škole

U Srbiji, trećina stanovništva nema više od osnovne škole. Neki od njih, dakle, ni osnovnu. Među onima koji su zvanično pismeni, deo je funkcionalno nepismen. I ništa ne činimo da se to promeni.

Da je obrazovanje u Srbiji na marginama, govore nam sledeći podaci. Bez osnovne škole je oko 14 odsto stanovništva, to jest 850.000 odraslih građana. Ovo je zaista poražavajuć podatak, imajući u vidu da je osnovno obrazovanje zakonski obavezno.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Svaki peti građanin Srbije nema završenu srednju školu, a 2,68 odsto stanovništva je bez ikakve školske spreme. Podaci pokazuju da je 11 odsto odraslih ljudi sa nepotpunim osnovnim obrazovanjem, a čak 20,76 odsto sa osnovnim obrazovanjem.

Sposobnost čitanja, pisanja i razumevanja nema skoro 1,96 procenata stanovništa, što nam govori da je nepismenost jako zastupljena danas u Srbiji. Sve veći broj ljudi u Srbiji nema osnovno obrazovanje. Taj trend se povećava iz godine u godinu.

Država ne vodi računa o obrazovanju. O tome svedoči činjenica da trećina stanovništa nije ni pokašala da upiše srednju školu, ističe profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu i andragog Katarina Popović. Dodaje da se statistika na prethodnom popisu značajno poboljšala.

Zabrinjava i brojka koja svedoči da je 34 odsto onih koju su maksimalno završili osnovnu školu.

Razlika između funkcionalne nepismenosti i nepismenosti

Funkcionalna nepismenost predstavlja sposobnost čitanja i pisanja, ali nedovoljno za ispunjavanje zahteva svakodnevnog života. Ovaj pojam treba razlikovati od nepismenosti gde je osoba potpuno uskraćena za sposobnosti čitanja i pisanja.

Prof. Popović skreće pažnju da istraživanja pokazuju da se slobodno može duplirati procenat potpuno nepismenih. On iznosi čak 1,96 odsto stanovnika Srbije.

Među neobrazovanim i nepismenim stanovništvom prednjače žene. To je slučaj u celom svetu. Međutim, kod nas je mnogo izraženija takva situacija u poređenju sa Evropom.

Razlog tome možemo pronaći u povratku na tradicionalne i patrijarhalne vrednosti, ali sa negativnim posledicama. Visok procenat jednakosti među polovima kojim se isticala stara Jugoslavija, prestaje da bude praksa u novijoj istoriji naše države. Žene se drastično manje obrazuju, ne koriste dovoljno svoj potencijal i teže dolaze do posla.

Inkluzija – jednakost na papiru, neobrazovanost u najavi

Priključivanje dece sa smetnjama u razvoju u redovan obrazovni sistem stvara poseban problem.

Stigmatiziranje dece sa razvojnim poteškoćama dovodi do upisavanja u specijalne škole. Takva deca nekada i ostanu uskraćena za proces obrazovanja, što je još veća greška. Svakako da poseban tretman treba da postoji, ali mora im se pružiti prilika da se školuju ravnopravno kao i sva ostala deca.

Obrazovni sistem bi trebalo da se prilagodi različitim potrebama dece, a jedan od načina je obuka prosvetnih radnika. Sistemski pristup ovim pitanjima je od vitalnog značaja, ali on zahteva i vreme. Nasuprot tome, politički poeni se skupljaju trenutnim rezultatima, koji u obrazovanju nisu mogući. Dolazi do disbalansa između adekvatnog pristupa koji zahteva vreme i hvalisanja političara koji žele odmah rezultate kako bi se istima hvalili.

Potrebna je interakcija između mnogih institucija kako bi se obezbedilo osnovno obrazovanje, čak i u starijim godinama. Pronalaženje zaposlenja je direktno uslovljeno obrazovanjem.

Jedna od institucija koja može promeniti tok zabrinjavajućeg trenda je i Nacionalna služba za zapošljavanje. Ispitivanjem profila radnika koji su trenutno potrebni na tržištu, usmerilo bi se obučavanje zainteresovanih za odgovarajuće profesije.

Evropska unija je uvek spremna za saradnju kada je obrazovanje u pitanju, glavnu prepreku stvara Srbija. Kao da postoji otpor i nezainteresovanost u uključivanje u ove, malo je reći, zdrave tokove.

Bez napretka

U 20. vek Srbija je ušla sa skoro 80 odsto nepismenih, preciziraju istraživanja povodom Međunarodog dana pismenosti. Između dva svetska rata se taj broj smanjio na 50 odsto. Socijaliskički režim je dodatno smanjivao ove brojke, ali nikada se dovoljno pažnje nije posvećivalo građanima koji napuštaju školu. Uglavnom su u pitanju bile marginalizovane grupe, kao što su Romi i seosko stanovništvo.

Poseban problem jeste predstavljalo skrivanje procenta dece sa posebnim potrebama koja su ostala bez obrazovanja. Njima je obrazovni sistem nepoznanica, a ne bi trebalo tako da bude. Deca iz intelektualnih porodica su, ipak, imala neku vrstu obrazovnih tretmana.

Izvor: Blic
Fotografija: Dungodung, Wikipedia, Zgrada osnovne škole u Žarkovu (Zgrada škole je proglašena za spomenik kulture i kao takva je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika – Koliko je ona „zaštićena“, toliko je i nama stalo do obrazovanja).

O osnovnoj školi u Žarkovu: Prva osnovna škola u Žarkovu

Preporučujemo za čitanje: