Tri vida obrazovanja andragogije su formalni, neformalni i informalni. istorija andragogije počinje od prve polovine 20 veka…
- formalni (školovanje)
- neformalni (kursevi, seminari, obuke, treninzi)
- informalni (čitanje knjiga i novina, gledanje obrazovnih emisija, korišćenje Interneta, itd).
Reč andragogija skovao je Aleksander Kap (1833), ali tek od 1920-ih ovaj pojam se šire koristi u kontekstu obrazovanja odraslih.
Andragogija kao nauka populisana je naročito tokom 1970-ih i 1980-ih godina od strane Malkoma Noulsa, koji se smatra utemeljivačem moderne andragogije, naročito na zapadnoj hemisferi.
Ipak, po mišljenju autora Meri Kuper i Džona Henškea u delu Andragoške studije (Cooper Mary K., Henschke John A. Andragogical Studies, 2001), u SAD su je prvi uveli Eduard C. Lindeman (1926), odnosno Lindeman i M.L. Anderson (1927).
Među vodeća imena za istoriju andragogije kao nauke spada i stručnjak za obrazovanje odraslih Džon Djui (John Dewey) koji je zajedno sa Lindemanom i Andersonom proširili ovu teoriju o obrazovanju u SAD.
Zanimljivo je da se mogu pronaći i tumačenja po kojima je SAD sa andragogijom upoznao Dušan Savićević, profesor Filozofskog fakulteta na Beogradskom univerzitetu, Grupe za andragogiju.