Početna Draganova nagrada Draganova nagrada 2016. Predrag (Kragujevac): Davno, srećno putovanje

Predrag (Kragujevac): Davno, srećno putovanje

Predrag (Kragujevac): Davno, srećno putovanje

Priča sa II konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja priča o putovanju u inostranstvo“.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Mladost nosi velika nadanja, želje, iznenađenja. Kod većine ljudi su putovanja ostvarenje tih velikih snova.
Beše to davno. Možda sam za nekoliko godina tek prešao tridesetu. Posle neuspelog braka, rešio sam da krenem na putovanje sa svojom ćerkom. Ona je tada imala tek nekoliko godina. Krenuo sam ka Crnom moru i Bugarskoj. Uživajući usput kroz naše južne predele kroz koje smo prolazili i njeno dečije čavrljanje, gotovo da sam se iznenadio kako smo brzo stigli. Ja sam bio srećan, a ona još srećnija što ćemo biti zajedno tih dvadesetak dana.

Ona je živela kod majke, a ja sam želeo da što duže bude sa mnom. U Kragujevcu sam je veoma retko viđao. Inat njene majke i naši nesporazumi i svađe, stvarali su kod deteta sve veću želju da budemo zajedno.

Toplina morske vode, velika peščana plaža i moje zadovoljstvo što mi se ispunila želja, stvaralo je u meni neopisivu sreću. Po ceo dan smo provodili zajedno praveći figurice od peska, trčeći po suncu nasmejani i srećni. Učio bih je da pliva, prskao vodom, a ona se radovala zadovoljna i srećna. Postajali smo deo gomile ljudi koji su se sunčali i plivali. A uveče je bilo još čarobnije. Zajedno smo večerali, jeli sladolede, pili sokove, igrali se… Poželeo sam tada da vreme stane, da ostanemo takvi kakvi smo bili. Ponašao sam se, u pojedinim trenucima, kao da sam i ja dete. Za nju sam bio „velika igračka“ – tata koga je veoma želela.

Pred povratak za Kragujevac, svako talasanje vode izazivalo je čežnju, pa čak i razočaranje. Želeo sam lep i ispunjen život sa kompletnom porodicom, a dobio nešto sasvim drugo. Ona je bila sva srećna. Bila je stalno uz mene. Svaku njenu želju sam ispunjavao. Znao sam da se ovo više neće desiti.

Vreme je prošlo toliko brzo, kao kad udariš dlanom o dlan. Možda se meni to tako činilo. Na žalost, sve ove moje strepnje su se obistinile. Mi smo se vratili. Po povratku smo se sve ređe viđali. Ona je odrasla. Od devojčice je postala devojka, a zatim zrela žena u srednjim godinama. Ja sam postao „sedokosi tata“ u poodmaklim godinama.

Život nas je odveo u različitim pravcima. Uglavnom smo doživeli poraze. Sad smo kao stranci, jer se veoma retko viđamo. Kao da to nije ona vesela devojčica iz davnih dana, a ja mladi čovek koji je želeo sreću za nju i sebe. Veoma blizu stanujemo, a po njenom ponašanju, kao da smo na dva kraja sveta.

Ostale su samo želje da se povrate ti davni i nezaboravni dani. Ostala su pitanja bez odgovora, zašto se sve to desilo, da li je moglo da bude mnogo bolje?

Život ide dalje, odnoseći srećne i nesrećne dane, ili kao se to u pesmi kaže:

„Moj živote ko li mi te ruši,
Pa ostavljaš boli,
tugu na mojoj ranjenoj duši…“

Predrag Milenković,
Kragujevac, Kutak za kvalitetnije starenje


Spisak objavljenih priča i pesama sa II konkursa za najbolji putopis starijih „Draganova nagrada“ pronaći ćete u članku: Radovi sa II konkursa za najbolji putopis starijih „Draganova nagrada“