Pesma sa II konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja putopisna pesma“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: bakyy photo, „Bogatstvo“ (Bela Palanka)
Moje rodno mesto
Sred ravnog Banata
Na te mislim često
Jer me čežnja hvata.
A đurđevak, kada vidim,
Peščare se odmah setim
Da zaplačem se ne stidim
I u Banat bi da letim.
Da l’ postoji još dolina
Gde je stoka plandovala
Orila se od pulina
Dok su stada mirovala?
Bela Crkva biser pravi
Na obronku je urvina
Jezera se njena plave
Tako je od davnina.
Svetkovina ima dosta
I izložbe raznog cveća
Jabuka za svakog gosta
Da ga prati sreća.
Jezera su išarana
Malom flotom sandolina
I svetinom svakolikom
Gledati je to milina.
A kovilje kad procveta
Vrapčeva se čuje graja
Vesnici su svakog leta
Čuju se do sela Gaja.
Tu na bregu, kraj Dunavca
Kovinska se varoš širi
Kad ugleda kog neznanca,
Radoznali Lala viri.
Turisti se leti množe
Koji vole da ribare
Svaki Lala im pomaže
Da stignu do Crne bare.
Svake noći se vesele
U hotelu „Vojvodina“
Dočekujuć’ zore bele
Pijani od rujnog vina.
Bela lađa seče Dunav
A na lađi ja.
Ispuni se želja moja
Za vremena sva.
Smederevo, ti naša starino,
Tebe krasi Đurđeva palata
U tebi se toči dobro vino
U pehare od čistoga zlata.
Mnogi su te, grade, opevali
Pod krošnjama stare drenovine
U tuđini o tebi snevali
I sve tvoje lepe svetkovine.
Čuvena je tvoja berba grožđa
Baš u jesen kada lišće žuti
I livnica onog čistog gvožđa
Nekad živa, a sad k’o da ćuti.
Vesela se čuje pesma
Sa plantaže Godomina
I na piće radi česma
Sve u slavu dobrog vina.
Kad zaduva vetar sa Dunava,
Grudobran ti bedem od davnina
Da ti bude najbolja odbrana
Gradila te prokleta Jerina.
A uveče, kad noć pada,
Nadaleko pogled puca
Udaljena svetla Beograda
Jača su od jarkog sunca.
Zadremale kule stare
Kalemegdan večno zove
Dve crkve i zvonare
Što im zvona lepo zvone.
Ružica je malo više
I gotskog je ona stila
Mnogo puta je robiše
I svima je oprostila.
Malo niže, ukopana
Sveta Petka Paraskeva
Njoj dolazi svakog dana
Ko duševnog mira nema.
Rimski bunar i Kapija
Karla Velikoga
Sahat kula, sat izbija
Zvuka umilnoga.
Tu je zgrada Zvezdarnice
Put nebesa gleda ona
I osmatra te varnice
Što ih ima vasiona.
Tu je turbe za Murata
Na tvrđavi sagrađeno
Večna mu je to palata
Tako mu je presuđeno.
I Pobednik lepo stoji
I ka Ceru pokazuje
Cer planina je visoka
Srbiji je k’o dva oka.
Poligon je hrabrog Stepe
Slavom ga je ovenčao
Jer dušmani i sad strepe
Na znanje im Stepa dao.
Na Tekerišu, beleg stoji
Slavnih Srba kosturnica
Srbin se nikada ne boji
I ne zna šta je odstupnica.
A preko je Zemun dragi
Mnogi mi te hvale
Gardoš ti je kula
A i Dunav plavi.
Tu je Lido plaža
Ostrvo kod ušća
Prekriveno šumom
Od vrbovog pruća.
Kada leto tu užari
Ja se lepo pružim
I setim se moga dede
Da sećanjem dug odužim.
Na međuvođu vodenica
Mlela je za čet’ri sela
Najlepša je projanica
Sa toplim se mlekom jela.
Moj deda je mlinar bio
Voja, starina čestita,
Na kolo je vodu navodio
I mleo je svakom ko ga pita.
Kad se čuju čeketala
Tad se mese bele proje
Uspomena meni osta
Na srećno detinjstvo moje.
Iz Sirdije kada pođem
Sokačićem preko sela,
Na Prokića brdo dođem
Gde vidi se varoš cela.
Pod Prokića brdom celim
Varošica ima fina
Da je vidim žarko želim
Ime joj je Osečina.
Jadar reka krivudavo teče
Kroz vrbake tako od davnina
Bučno šumi kada padne veče
Svud okolo kada je tišina.
I Valjevo mi je milo
Ispod drevnog Medvednika
Svagda si mi lepo bilo
I sada si moja dika.
Sa pećine kad pogledam,
Kako Gradac tiho teče
Toj lepoti ja se predam
Kada letnje pada veče.
Svome domu tad se vraćam
Moje srce srećno kliće
Dobro doš’o oče, mužu
Porodica moja viče.
Pavle Simić, Boljevci – Zemun
Spisak objavljenih priča i pesama sa II konkursa za najbolji putopis starijih „Draganova nagrada“ pronaći ćete u članku: Radovi sa II konkursa za najbolji putopis starijih „Draganova nagrada“