Iako je istina da neki stariji ljudi gube deo kognitivnih funkcija vremenom, čak i oni mogu da nađu utehu u činjenici da su zapravo mudriji sada nego što su nekada bili i da su zapravo mudriji od prosečne mlade osobe. Ali da li je baš uvek i kod svih naroda tako?
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Iako je istina da neki stariji ljudi gube deo kognitivnih funkcija vremenom, čak i oni mogu da nađu utehu u činjenici da su zapravo mudriji sada nego što su nekada bili i da su zapravo mudriji od prosečne mlade osobe. Ali da li je baš uvek i kod svih naroda tako?
Izgleda da to u velikoj meri zavisi od toga gde živite. Istraživač sa Univerziteta Vaterlu Igor Grosman i njegove kolege 2012. godine su objavili istraživanje u kome su intervjuisali slučajnim odabirom izabrane Amerikance i Japance u vezi sa njihovim reakcijama na sukobe među ljudima.
Otkrili su da su, kao što je i očekivano, stariji Amerikanci mudriji od mladih i sredovečnih Amerikanaca. Istraživači su se, međutim, iznenadili kada su analizirali odgovore japanskih učesnika istraživanja. Otkrili su da „starije životno doba nema veze sa mudrijim odgovorima Japanaca“.
U osnovi, Japanci svih životnih dobi pokazali su se podjednako mudri kao stariji Amerikanci, a značajno mudriji od mladih i sredovečnih Amerikanaca.
Grosman i njegove kolege intervjuisali su 186 Japanaca i 225 Amerikanaca. Učesnici istraživanja bili su starosti od 25 do 75 godina a, zato što su izabrani sistemom slučajnog uzorka, može se reći da predstavljaju američko i japansko stanovništvo, odnosno osobe koje stanuju u američkoj saveznoj državi Mičigen i u Japanu.
Učesnici istraživanja su čitali pisma koja su upućena kolumnisti koji daje životne savete u vezi sa međuljudskim sukobima između braće i sestara, prijatelja i supružnika. Zatim su odgovarali na niz pitanja poput: „Šta mislite da će se desiti nakon toga?“ i „“Zašto mislite da će se to odigrati na taj način?“
Obučeni asistenti su slušali snimljene odgovore učesnika i svaki odgovor ocenjivali za određene aspekte mudrog rezonovanja. Prethodnim istraživanjima je utvrđeno da mudro razmišljanje obuhvata:
- uzimanje u obzir perspektive drugih,
- shvatanje činjenice da se događaji mogu odvijati na različite načine,
- prepoznavanje granica sopstvenog znanja i
- traženje kompromisa.
U Grosmanovom istraživanju, Japanci svih životnih dobi postigli su mnogo bolje rezultate od Amerikanaca, iako je razlika najmanja kada su u pitanju najstariji učesnici. Muškarci i žene postigli su približno iste rezultate u obe zemlje, a pokazalo se da je mudro razmišljanje u vezi sa visokim obrazovanjem i profesionalnim ugledom.
Ali ono što se najviše ističe jeste podatak da mudrost postaje sve veća sa godinama kod Amerikanaca, ali ne i kod Japanaca. Japanski učesnici su postigli relativno visok uspeh, bez obzira na godine. Čak i najmlađi Japanci u proseku su postigli bolji rezultat nego najstariji Amerikanci.
Grosman i njegove kolege smatraju da Japanci obično stiču mudrost o tome kako rešiti međusobne sukobe ranije nego Amerikanci. Japanska kultura naglašava skladne odnose i „uklapanje“ do stepena koji je retko viđen u američkim domaćinstvima. Kao rezultat toga, Japanci su obično osetljiviji i prijemčiviji za znakove među ljudima i motivisani su da potvrde svoju povezanost sa drugim ljudima.
U SAD, poznata je izreka: „Točak koji škripi biva podmazan“. Dok, međutim, dobro poznata japanska poslovica upozorava: „Ekser koji štrči biva odsečen“.
Zbog svih ovih razloga, smatraju istraživači, Japanci izgleda da razviju mudro razmišljanje rano, mnogo ranije nego većina Amerikanaca. Kao rezultat toga, stariji su mudriji u SAD, ali ne i u Japanu.
Komentar Penzina:
Ovo istraživanje je svakako donelo zanimljive podatke. Međutim, objašnjenje razloga razlike između Amerikanaca i Japanaca i zaključak da stariji Japanci nisu mudriji, ne deluje nam uverljivo. Ako ništa drugo, mogla bi se naći i druga objašnjenja.
Ono što je izvesno jeste da kultura u kojoj osoba odrasta utiče na razvoj njenog razmišljanja.
Ali, šta da su ispitivani drugi „pokazatelji“ mudrosti? Jer, mudro razmišljanje se ne ogleda samo u mudrom rešavanju sukoba među ljudima. Ako tu ne postoji razlika među mladim i starijim Japancima zbog toga što je ovo nešto čemu japanska kultura posvećuje pažnju, šta je sa drugim „vidovima“ mudrosti?
Bilo bi zanimljivo videti da li ono što nije u fokusu njihovoj kulturi, ali je važno za život čoveka, sa iskustvom koje se dobija sa godinama života dobija mogućnost da bolje bude shvaćeno i „obrađeno“. Da li na te teme stariji Japanci pokazuju više mudrosti od svojih mlađih sunarodnika.