Početna Magazin Godine Jednakost četnika i partizana mrtvo slovo na papiru

Jednakost četnika i partizana mrtvo slovo na papiru

Od usvajanja Izmene zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica, 21. decembra 2004. godine, koja izjednačava pokrete otpora u Drugom svetskom ratu, nijedan od 3.000 bivših „četnika“ koji su se obratili Ministarstvu rada i socijalne politike nije ostvario prava na penziju, državnu pomoć ili invalidninu, pišu Večernje.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
– U početku se vojni angažman se dokazivao samo pisanim tragovima pa je uredbom omogućeno da se  do 31. jula 2007. godine status borca prizna i na osnovu izjave „kvalifikovanog svedoka“, odnosno boraca koji je uspeo da pisano dokaže svoje vojno učešće – objašnjava Ljubiša Veličković, načelnik Sektora za boračka pitanja pri ovom ministarstvu.
Ministarstvo je od 3.000 zahteva odbilo oko 700 onih koji vojni staž nisu uspeli da dokažu a oni koji su uspeli ostaje samo da čekaju. Međutim, ni to nije sve. Oni moraju da imaju i odobrenje Vladine komisije koja još uvek nije oformljena iako je odluka o osnivanju doneta 2005. godine. Njena četiri člana delegirala bi Narodna skupština a tri SUBNOR koji bojkotuje ovu odluku a bilo kakvu izmenu procedure blokiraju ideološke razlike poslanika.
– U aprilu 2012. godine penziju je primilo 64.396 bivših partizana, od kojih je 1.283 nosilaca “Spomenice 1941” u proseku dobilo 47.295 dinara. Godinu dana ranije bilo ih je 8.371 više. Najbrojniji su učesnici NOR posle 1943. godine kojih je 49.791 i u proseku primaju po 22.091 dinar – kaže Jelica Timotijević iz Fonda PIO. 
Bez birokratske opstrukcije, „pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini i ravnogorskog pokreta“, kako ih naziva zakon, mogli bi da zatraže ono što bivši partizani već imaju – lične invalidnine, dodatke za negu i pomoć, novac za ortopedska pomagala, porodične invalidnine, naknade za smeštaj u ustanove, itd.