Početna Magazin Godine Ekonomija Do penzije na tri noge

Do penzije na tri noge

Do penzije na tri noge

Udruženje sindikata penzionera Srbije (USPS) organizovalo je okrugli sto na temu: „Problem privatizacije kapaciteta u banjama i širi aspekti razumevanja penzionog fonda kao investicionog fonda“. Portal Penzin prenosi delove izlaganja učesnika Okruglog stola.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Problemi privatizacije objekata u vlasništvu PIO fonda u banjama Srbije – odatle smo krenuli da razmišljamo o starosti. Ne zbog zdravlja, starci su bolesni po godinama i dobu života, već zbog pada standarda starih i socijalne izdrživosti. U banje su starci išli dok su bili mladi, a sada su zabrinuti što nemaju kud da odu iako su banje sve lepše i lepše.

Preko banja do saznanja da se nešto valja ka penzionim pravima. Valjaju se reforme i pokušaji da se penzije svedu na čuvenih 10 odsto. Deset posto je simbol za korupciju, za špekulaciju, za reketiranje. Za 10% od nečega naći će se para u Državnom budžetu. Za 100% učešća u formiranju nečega sigurno dobijate 10% u kešu. I eto nama prve noge u sistemu penzionog osiguranja.

Prva noga penzije je socijalno osiguranje po principu doprinosa, u okviru međugeneracijske redistribucije novca u okviru 10% BDP-a iz PIO fonda i državnog budžeta.

Drugu nogu gradićemo od obaveznog privatnog osiguranja za koji će država odrediti koliko se procenata izdvaja od plate zaposlenih u obliku doprinosa. Taj iznos se obračunava kao trošak rada jer je nametnut zakonom.

Treći noga Sistema je dobrovoljno privatno osiguranje koje mogu, a ne moraju da plaćaju svi oni koji nešto zarađuju i imaju novac, pretpostavljam da treba da bude višak koji građani ne potroše.

Dobro je da se od nečega krenulo. Pa makar od banja u Srbiji. A problema je na pretek. Zato što je Bizmarkov model dugo bio pouzdan u funkcionisanju PIO sistema. Monetarizam, deregulacija i liberalizacija ekonomskih sistema traže nova rešenja u sistemu PIO zaštite.

Brza i antikrizna rešenja su neodrživa na srednji i duži rok. Zato je dobro da vidimo šta se radi u sistemu PIO osiguranja u Srbiji i kakva su kretanja i razmišljanja u zemljama sličnim nama.

Daleko je ovaj tekst od prave i suštinske analize, stanja u ovoj oblasti, ali nisam našao rešenja koja ukazuju da negde jesu. Zbog toga je i neizvesnost sadašnjih i budućih penzionera velika.

1. Penzioni sistem je u Srbiji je potpuno devastiran. Tako da se ne može precizno definisati karakter penzionog osiguranja. Ne zna se pouzdano da li je penzija:

  • pravo po osnovu rada – minuli rad valorizovan plaćenim doprinosima, ili
  • pravo po osnovu socijalnog osiguranja, solidarni međugeneracijski transfer novčanih izdataka zaposlenih.

Ako ovo pitanje nije jasno definisanao onda nije definisan niti karakter PIO fonda kao finasijske institucije. Nije jasno definisan odnos Fonda i budžeta Republike Srbije, te samim tim nije jasno definisano vlasništvo nad kapitalom i imovinom Fonda. Tako da sve više postaje sporno i pitanje upravljanja Fondom. Fond danas ima karakter parabudžetske institucije koja prihoduje novčana sredstva iz redistribucije doprinosa i poreza na obračunate zarade zaposlenih. Doprinosi imaju karakter zakonom regulisane solidarnosti zaposlenih koja se plaća iz zarada, plata a porezi, karakter solidarnosti poreskih obveznika koji se plaća iz taksi, prometa, akciza, zarada i dr. Po svim regulativnim karakteristikama, PIO fond je državna finansijska institucija kojom se upravlja na principima tripartitnosti.

Opšti zaključak je da je penzioni sistem rigidno uređen i da su zbog toga penziona prava, kako penzionera tako i zaposlenih, zavisna od državne regulative i njene fiskalne efikasnosti.

2. Da bi se uspostavio održiv i pravedan sistem u oblasti penzionih prava neophodno je:

a) Uspostaviti institucije socijalnog partnerstva i socijalnog dijaloga između Vlade Srbije, zaposlenih i penzionera koje će kontinuirano uređivati međusobne odnose na principima autonomije, saglasnosti volja, društvenih ugovora, međugeneracijske i generacijske solidarnosti.
Sve ove principe neophodno je ugraditi u novi Zakon o Penzionom sistemu.
b) Zalagati se za formiranje:

  1. Nacionalnog komiteta za zaštitu prava penzionera i starih lica.
  2. Izmenu zakona o Socijalno ekonomskom savetu.

Nacionalni komitet treba da ujedini sve društvene grupe u borbi za zaštitu penzionera i starih lica. U jedan zajednički front treba uključiti sindikate, udruženja penzionera, nevladine organizacije i druge organizacije koje se bave pitanjima starenja.

Socijalno ekonomski savet treba učiniti efikasnijim, uticajnijim i autoritativnijim u okviru kojeg se ostvaruje pravednost, ravnopravnost i solidarnost u raspodeli društvenog dohotka pre svega.

3. Imajući u vidu da su sudski postupci u vezi sa imovinom PIO fonda u kompleksu banja u Srbiji u toku, treba nastaviti sa zahtevima ka Vladi Srbije i ministarstvima, za zaštitu imovine PIO fonda koja je nastala iz kapitala zaposlenih (doprinosa na isplaćene zarade zaposlenih).

Drugi vid zaštite banja od nekontrolisane privatizacije je sprečavanje otuđenja prirodnih dobara kao što su izvori vode,termalna energija, i ekološka dobra.

Za ovaj vid zaštite prirodnih dobara, treba angažovati posebne timove stručnjaka koji će objasniti smisao i suštinu privatizacije banja. Strategija razvoja banja i banjskog i klimatskog lečenja i njihova komercijalizacija ne sme ići na teret i štetu građana Srbije.

Naš zahtev je da se obustave postupci privatizacije banja dok se ne postigne opšta saglanost javnosti o uslovima privatizacije koja će građanima banje učiniti više dostupnijim. Od Vlade očekujemo da objavi model privatizacije banja koji nije na štetu građana Srbije.

TRENDOVI PENZIONIH REFORMI U SREDNjOJ I ISTOČNOJ EVROPI

Potreba za penzionim reformama u državama EU javila se tokom perioda tranzicije od centralno planske ka tržišnoj privredi. Reforme su sprovođene na PIO sistemima koji su imali sledeće karakteristike:

  • sistemi su obezbeđivali niske i gotovo nepromenjive penzije, a praksa prevremenog i ranog penzionisanja bila je veoma prisutna.
  • periodi za obračun penzija bio je vezana za najpovoljniji period ostvarenih plata.
  • nije bilo jasne granice između između javnih budžeta i budžeta socijalne zaštite.
  • nivoi naknada su se smanjivali zbog nedostataka Sistema indeksacije penzija.
  • uprkos ovim problemima, ovi sistemi su uspeli da izbegnu neisplaćivanje obaveza po osnovu penzija sem kašnjenja u isplatama u dužem ili kraćem periodu.

Privatizacija i promena ekonomskog i političkog Sistema izazvala je otpuštanje radnika, rad na crno, korupciju i izbegavanje plaćanja doprinosa za socijalno penziono osiguranje. Stope izdataka za penzije su se povećale, a prihodi smanjili. Države su rešenja tražile u promeni strukture doprinosa, boljoj naplati istih i pomeranju granice odlaska u penziju na 65 godina i više.

I pored ovih mera, deficiti su se povećali na strani penzionih prihoda iako su se realne penzije smanjivale.
Istočnoevropske zemlje svoje reforme državno-penzionog sistema svode na:

  • produženje perioda trajanja osiguranja radnog staža
  • produženje starosne granice za odlazak u penziju
  • prelazak sa indeksacije zarada na indeksaciju cena.
  • realno smanjenje penzija.

Naravno, ključno strateško razmišljanje je da se Sistem penzija može stabilizovati i učiniti održivim ukoliko se uvedu nova dva stuba privatnog osiguranja. Obavezno privatno – na ličnim računima iz preraspodele stope doprinosa i dobrovoljno privatno – sa karakterom štednje i osiguranja.

Još jedna važna karakteristika do sada sprovedenih reformi PIO sistema u istočnoevropskim državama je nedostatak konsenzusa u procesu penzione reforme. Odsustvo partnerstva i socijalnog dijaloga doveo je do ozbiljne zabrinutosti pa i konflikta socijalnih grupa. Participativni oblik upravljanja reformama je izostao. Ne postoje racionalne odluke i rešenja koja se nude su teško održiva.

Socijalni dijalog je bio slab ili ga nije ni bilo u procesu penzionih reformi mnogih država pa ni u Srbiji. Pokušaji radničkih i penzionerskih organizacija da traže načina da utiču na politiku penzija samo je delimično uspeo.

Stanje državnih izdataka za penzije

Države članice EU u proseku izdvajaju 10,2% BDP-a, u rasponu od 4,1% (Irska) do 14% (Italija). Deficit budžeta za penzije kreće se uglavnom iznad 50%. On se finansira iz transfera iz državnog budžeta.

Deficiti su posledica različitih tranzicionih poteza i starenja stanovništva.
Tranzicija polazi od pretpostavke da će svaki vid raspodele BDP na teret profita usporiti razvoj i povećati siromaštvo i nezaposlenost. Tako da se finansijska konsolidacija i reforme sprovode na teret smanjenja socijalnih rashoda. Važi princip: Kad bogati budu dovoljno bogati biće više i za sirotonju.

Penzione reforme koje su primenjene od strane država srednje i istočne Evrope članica EU svode se na:

  1. Mere koje predstavljaju odgovor na fiskalne pritiske vlasti i međunarodnih institucija da suzbiju trenutne javne deficite delimično izazvane penzionim sistemima.
  2. Nijedna država nije podigla svoju stopu doprinosa kako ne bi povećala troškove rada.
  3. Sve zemlje u EU su se opredelile za smanjenje penzionih nadoknada.

Ukidaju se indeksacije penzionih naknada ili se privremeno suspenduju što ima kratkoročne i dugoročne posledice po penzije. Druga mera je povećanje starosne granice za odlazak u penziju i izjednačavanje prava muškarca i žena.

Prema podacima Evropske komisije, učešće mase penzija u BDP za neke članice
EU je u 2015. god.je bio: Bugarska 8,6%, Mađarska 10,9%, Slovenija 10,6%, Rumunija 8,5%, Poljska 9,6%, Austrija 12,8%, Francuska 13,5%, Grčka 12,2%, Italija 14%. Iz ovih podataka se vidi različitost učešća penzija u BDP-u, ali i metodologija raspodele penzija koja se vezuje za BDP i meru raspodele koju nisu utvrdili socijalni partneri već kreatori javnih rashoda.

Imajući u vidu sve činjenice jasno je da je penzioni sistem uslov stabilnosti i ekonomskog razvoja. Zbog svoje dinamičnosti, osetljivosti na mnoge faktore demografske, finansijske, vlasničke i socijalne, traži stalno prilagođavanje i pažljive promene. Ovaj cilj se ne može postići bez institucionalizacije partnerstva aktera koji sistem čine održivim: države, zaposlenih i pezionera. Državu i Vladu Srbije treba naterati da ne popravlja, već izgradi novi penzioni sistem koji će se oslanjati na socijalno pravedna i ekonomski podsticajna rešenja.

Literatura:

  1. Kendi Hirore, Penzione reforme u Srednjoj i Istočnoj Evropi, 2012.
  2. Tomislav Milenković, Putevi i stranputice socijalnog partnerstva, Beograd, 2010.
  3. penzin.rs Penzione reforme, posebne preporuke EK državama članicama za 2014. god.

Mr Tomica Milenković, 
Koordinator Ekonomsko-socijalnog saveta USPS


Zaključke sa sednice socijalno-ekonomskog saveta Udruženja sindikata penzionera Srbije održane 7. 12. 2016. godine u Beogradu možete pročitati u članku: USPS: Problemi privatizacije objekata u vlasništvu PIO fonda u banjama Srbije

Na osnovu ovih zaključaka, Udruženje sindikata penzionera Srbije uputilo je tri svoja zahteva svim nadležnim organima, institucijama i medijima. Njih možete pročitati u članku: Zahtev USPS Vladi Srbije da odustane od privatizacije banja i rehabilitacionih centara

Delovi izlaganja drugih učesnika Okruglog stola: