Udruženje sindikata penzionera Srbije (USPS) organizovalo je okrugli sto na temu: „Problem privatizacije kapaciteta u banjama i širi aspekti razumevanja penzionog fonda kao investicionog fonda“. Portal Penzin prenosi delove izlaganja učesnika Okruglog stola.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: Kuršumlijska banja – hotel „Žubor“
Po broju termo-mineralnih izvora (300) Srbija se nalazi u vrhu evropskih zemalja. Ona ima respektabilne prirodne uslove i određene kapacitete za pružanje svih vrsta banjskih usluga. U ranijem periodu, banje su uglavnom tretirane kao mesta za lečenje i oporavak, a u novije vreme one sve više postaju i destinacije u kojima se pružaju vrlo raznovrsne usluge i sadržaji.
Srpske banje imaju potencijal da zadovolje različite kulturne potrebe, usluge rehabilitacije zdravlja i lepote, obilazak i uživanje u prirodi, odmor i rekreaciju, kao i posetu raznim pratećim manifestacijama. U srpskim banjama ili njihovoj neposrednoj okolini nalazi se bogata kulturno-istorijska baština i spomenici, kao što su Feliks Romulijana, rimski grad Sirmijum, Caričin grad, Đavolja varoš, manastiri, crkve, izvori termo-mineralnih voda, guste šume, jezera, reke, pećine, „staze zdravlja“, a sve češće se organizuju i razne manifestacije na kojima se neguju bogata tradicija, običaji i narodno stvaralaštvo.
Srbija ima 28 banja, a među njima su najpoznatije: Vrnjačka, Vrujci, Mataruška, Jošanička, Ovčar banja, Prolom, Niška, Kuršumlijska, Vranjska, Sokobanja, Brestovačka, Gamzigradska, Koviljača, Pribojska…
Srbija raspolaže velikim potencijalom, ali ima i ogromne probleme, pošto su srpske banje poslednjih decenija pretrpele ozbiljnu havariju, izazvanu tranzicijom na srpski način. Samo manji broj banjskih kapaciteta funkcioniše na zadovoljavajući način. Većina je prepuštena zubu vremena, a neke odavno ne pružaju ni osnovne usluge.
Poseban problem srpskih banja predstavlja njihov nedefinisani vlasnički status, imajući u vidu da je Penzioni fond godinama ulagao značajna sredstva za izgradnju i funkcionisanje srpskih banja. U tom smislu i pre nego što Vlada Srbije krene u ozbiljno rešavanje ovog pitanja (privatizacija), treba imati u vidu zvanične stavove Sidikata Penzionera, u kojima se naglašava sledeće:
- Da je prirodni resurs termalni izvori kao i vazdušne banje u smislu prirodnih kapitala i dobara u vlasništvu države i da tako treba da ostane;
- Da država koristi pravo da naplaćuje rentu za korišćenje prirodnih resursa, nezavisno od oblika vlasništva nad kapacitetima izgrađenim u okviru tih prirodnih ambijenata;
- Da je Penzioni fond vlasnik pojedinih izgrađenih, postojećih kapaciteta u banjama;
- Da se Penzioni fond protivi bilo kakvoj rasprodaji tih kapaciteta kroz privatizaciju, pod izgovorom da država tim sredstvima „sufinansira“ izdatke Fonda za penzije;
- Da se Penzioni fond izričito protivi „pravu“ Vlade koja u ime države prodaje tuđu imovinu, u ovom slučaju – imovinu Fonda, jer Fond nije državna svojina, nije državno preduzeće;
- Da država ima obaveze da pomaže i sufinansira nedostajuća sredstva za isplate penzija, sve dok se ponovo u budućnosti ne revitalizuje Fond kao instiucija, odnosno investiciona organizacija, koja će imati više sredstava nego što je potrebno za trenutno finansiranje svojih obaveza.
Letimičan pregled stanja srpskih banja pokazuje da su prednosti naših banja: tradicija, lekoviti prirodni i termalni izvori, visokoobrazovani i stručan kadar sa značajnim iskustvom, bogato kulturno i istorijsko nasleđe okoline, odličan geografski položaj, kvalitetna, zdrava i jeftina hrana, konkurentna cena terapeutskih programa.
Nedostaci srpskih banja su: veoma loša infrastruktura, zastarela medicinska oprema, nepostojanje strategije razvoja banjskog turizma, izostanak edukacije za nove programe (wellness), slaba obrada tržišta i reklamiranja banjskih sadržaja, loši finansijski rezultati i nedostatak sredstava za ozbiljan razvoj.
Očigledeno je, dakle, da srpske banje imaju ogroman i izvanredan potencijal za pružanje raznovrsnih sadržaja i da mogu uposliti značajan broj ljudi i obezbediti razvoj u delovima Srbije koji se poslednjih decenija ubrzano prazne.
Sa druge strane, srpske banje su u nesrećnoj srpskoj tranziciji bile prepuštene same sebi, zbog čega su od ogromnog potencijala za razvoj, postale problem za razvoj Srbije.
Kako rešiti ovaj problem i podstaći razvoj banjskog turizma Srbije? Prirodne lepote, kvalifikovani ljudi i neki sadržaji postoje, ali za ozbiljniji iskorak su potrebna ogromna sredstva, koje treba upotrebiti za revitalizaciju i izgradnju infrastrukture, objekata, banjskih sadržaja, edukaciju ljudi i obradu tržišta. Do njih se može doći na četiri načina:
- ulaganjima države kroz javno-privatno partnerstvo
- privatizacijom banja
- formiranjem investicionog fonda za upravljanje banjama
- davanjem objekata ili dela banjskih sadržaja u zakup
Najgore rešenje je da se banje po svaku cenu rasprodaju kroz proces privatizacije, po sistemu „brigo moja, pređi na drugoga“. Iskustva sa srpskom privatizacijom u proteklom periodu su veoma traumatična, pošto je ona praktično uništila veći deo srpske industrije i privrede u celini. Zbog toga privatizacija banja treba da bude poslednje, iznuđeno rešenje. Odnosno ovaj model treba koristiti samo kada ostala tri ne daju zadovoljavajuće rešenje.
Ljubodrag Savić,
profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Zaključke sa sednice socijalno-ekonomskog saveta Udruženja sindikata penzionera Srbije održane 7. 12. 2016. godine u Beogradu možete pročitati u članku: USPS: Problemi privatizacije objekata u vlasništvu PIO fonda u banjama Srbije
Na osnovu ovih zaključaka, Udruženje sindikata penzionera Srbije uputilo je tri svoja zahteva svim nadležnim organima, institucijama i medijima. Njih možete pročitati u članku: Zahtev USPS Vladi Srbije da odustane od privatizacije banja i rehabilitacionih centara