Čak i kod voćnih mušica, prisustvovanje smrti svojih srodnika dovodi do snažne stresne reakcije. Ova burna reakcija može dovesti do skraćenja životnog veka. Ovo se dešava i kod drugih vrsta. Od ranog detinjstva, svest o neizbežnosti smrti prodire u svest čoveka, usađujući osećaj ranjivosti koje je nemoguće otresti se.
Smrt, neizbežan aspekt života, možda je jedan od najsloženijih fenomena sa kojima se susrećemo. Smrt pokreće duboke emocije i egzistencijalna pitanja, ne samo kod ljudi već i kod mnogih životinja.
Reakcija životinja na smrt
Za koncept smrtnosti za koji se nekada smatralo da je isključivo ljudski, sada se zna da prožima i životinjsko carstvo. Životinje – od šimpanzi preko slonova do pasa – pokazuju reakcije na smrt svojih srodnika koje su jezivo slične našim izrazima tuge.
Slonovi, poznati po svojim snažnim društvenim vezama, oplakuju gubitak članova svog krda na nepogrešivo ljudski način. Mogu dodirivati telo uginulog, glasno trubiti i hodati polako, često tražeći utehu u prisustvu drugih slonova.
Slično tome, psi pokazuju tugu i promene ponašanje kada izgube vlasnika. Pokazuju znakove žalosti, kao što su tuga, anksioznost zbog razdvajanja i promene u navikama u ishrani i spavanju.
Iako različite po svojoj složenosti i načinu ispoljavanja, ove reakcije naglašavaju dubok uticaj koji iskustvo smrti može imati na biće sposobno da oseća.
Čak i voćne mušice, stvorenja koja retko povezujemo sa složenim emocijama, pokazuju znake stresa kada otkriju svoje koji su uginuli. Nedavno objavljena istraživanja su otkrila da voćne mušice koje su naišle na mrtve članove svoje vrste brže stare. Ovo ukazuje na dubok uticaj spoznaje smrti.
Prisustvovanje smrti obično izaziva značajnu reakciju na stres, bez obzira na to o kojoj vrsti je reč. Ova reakcija nije ograničena samo na ljude; razne životinjske vrste takođe pokazuju značajne promene u svom ponašanju i zdravstvenom stanju kada se suoče sa smrću.
Na primer, nije neuobičajeno da šimpanze pokazuju znake uznemirenosti i da promene ponašanje nakon što izgube bliskog rođaka. Istraživanje u Nacionalnom parku Gombe u Tanzaniji otkrilo je da je veća verovatnoća bila da šimpanze koje su bile svedoci smrti bliskog rođaka umru u roku od godinu dana u odnosu na one koje nisu. Ovo sugeriše da prisustvovanje smrti nekog bliskog može značajno uticati na zdravlje i životni vek životinje.
Fiziološke i psihološke reakcije na smrt
Fiziološke i psihološke reakcije na smrt su značajne i mogu direktno uticati na životni vek. Istraživanja su pokazala da stres, posebno hronični stres, može doprineti raznim zdravstvenim problemima i potencijalno smanjiti životni vek. Ova reakcija se može videti kod voćnih mušica kojima su pokazane mrtve mušice.
Prema nekim naučnim pretpostavkama, prisustvovanje smrti može stvoriti značajnu reakciju na stres koji dovodi do bržeg starenja ovih muva. Ovo otkriće pokreće pitanje: da li isto važi i za ljude?
Uticaj smrti na voćne mušice
Naučna istraživanja su počela da otkrivaju intrigantan, ali sumorni aspekt života voćne mušice: drastičan uticaj prisustvovanja smrti na njihov životni vek. Kao i mnogi drugi organizmi, i voćne mušice vode zamršene, složenije živote nego što se na prvi pogled čini. U najpovoljnijim uslovima njihov prirodni očekivani životni vek je od 40 do 50 dana. Ovaj period omogućava više ciklusa parenja i polaganje nekoliko serija jaja, što doprinosi brzom umnožavanju njihove populacije.
Kada se voćnim mušicama pokažu mrtvi pripadnici njihove vrste, kod njih dolazi do značajne promene u procesu starenja. Ovo otkrivanje deluje kao katalizator snažnog odgovora na stres. Baš kao što bi ljudi, ako bi se našli u moru preminulih osoba, bili preplavljeni tugom, vinske mušice doživljavaju sličnu reakciju kada ugledaju mrtve iz svoje vrste.
Odgovor na stres do koga dolazi pri pogledu na smrt, kod voćnih mušica ne predstavlja samo blagu nelagodu ili prolazni strah. To je snažan odgovor koji ubrzava proces njihovog starenja, što dovodi do značajnog smanjenja njihovog životnog veka. Kompleksnost ovog odgovora i tačni biološki mehanizmi koje on pokreće ostaju predmet stalnih istraživanja. Međutim, prizor smrti ima dubok, opipljiv uticaj na ova sićušna stvorenja i značajno menja njihovu životnu putanju.
Ovi nalazi o reakciji voćne mušice na smrt otvaraju nove puteve razumevanja odnosa između društvenih iskustava i bioloških procesa. Oni nude uvid u to koliko duboko smrt – najuniverzalnije od svih iskustava – može uticati na živa bića, bez obzira na to koliko su mala ili naizgled jednostavna.
Razotkrivanje ljudske smrtnosti
Uprkos složenim kognitivnim sposobnostima i dubokim emocionalnim kapacitetima koje poseduju, ljudi nisu imuni na duboko ukorenjen uticaj smrtnosti. Iako naše reakcije na smrt mogu biti višeznačne slojevite, fundamentalni strah i strepnja jesu univerzalni aspekti ljudskog stanja. Od ranog detinjstva, svest o neizbežnosti smrti prodire u našu svest, usađujući osećaj ranjivosti koje je nemoguće otresti se.
Ova svest je, međutim, često previše bolna da bismo se direktno suočili sa njom. Pojavljuje se na drugom planu naših života kao jasan podsetnik na našu smrtnost od koje instinktivno nastojimo da se zaštitimo. Kao rezultat toga, pribegavamo stvaranju različitih odbrambenih mehanizama — psiholoških strategija koje nam pomažu da se nosimo sa ovom izazovnom spoznajom. Ovi mehanizmi služe kao zaštitni sloj koji nas štiti od tereta spoznaje o sopstvenoj smrtnosti.
Razumevanje kompleksnih načina na koje strah od smrti utiče na naše živote jeste veliki zadatak koji od nas zahteva da zaronimo duboko u ljudsku psihu. Međutim, priznanje ovog uticaja je suštinski korak ka boljem razumevanju sebe. Prepoznavanjem uloge koju smrtnost ima u oblikovanju naših života, možemo efikasnije upravljati svojim strahovima, što vodi do prosperitetnijeg, ispunjenijeg postojanja.
Anksioznost zbog smrti i naše odbrambene reakcije na nju prožimaju tri različita nivoa naših života.
- Individualni nivo: Naše reakcije na smrt mogu dovesti do povlačenja, podstičući samonegujući i samozaštitni stil života.
- Interpersonalni nivo: Strah od smrti može izazvati zaziranje od intimnosti i ljubavi i uticati na naše odnose.
- Društveni nivo: Anksioznost zbog smrti može dovesti do konformizma, potčinjavanja autoritetu i polarizacije prema grupama koje se razlikuju od naših.
Od jednostavne voćne mušice do složenog ljudskog bića, uticaj prisustvovanja kraju života je dubok i dalekosežan. Iako ne starimo tako brzo kao voćne mušice, psihološki i emocionalni uticaj smrti na naše živote je nesporan. Utiče na naše stavove, ponašanje, pa čak i na naše društvene strukture. Podseća nas na našu sopstvenu smrtnost, izazivajući strah i pokrećući promene. Prisustvovanje smrti može ostaviti trajnu traumu, čak i dovesti do poremećaja mentalnog zdravlja kao što je PTSP.
Prihvatanje sopstvene i smrtnosti drugih
U društvu u kojem je smrt postala daleki pojam, često skrivena iza bolničkih zidova i o kojoj se govori prigušenim glasom, od suštinske je važnosti razumeti i suočiti se sa njenim uticajem. Moramo prepoznati njenu ulogu u oblikovanju naših života i, zauzvrat, pozabaviti se strahom i traumom povezanim sa smrću.
Kao što voćna mušica ne može pobeći od pogleda na mrtvog srodnika, ni mi ne možemo pobeći od neizbežnosti smrti. Međutim, putem razumevanja i prihvatanja, možemo ublažiti njen nevidljiv uticaj na naše živote i nastaviti naše životno putovanje sa većom otpornošću i mudrošću.
Robert Dženings
jedan od autora i urednik portala InnerSelf
Izvor: InnerSelf
Fotografija: pasja1000 sa Pixabay
Preporučujemo i tekstove:
- Šta lekari ne uče o smrti i umiranju
- Treba razgovarati o palijativnom zbrinjavanju
- Stvarna smrt – Poslednji časovi života voljene osobe