Ukidanje zabrane zapošljavanja u javnom sektoru

Ukidanje zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, budući da je ograničeno, ne bi trebalo da poništi učinak ove mere postignut prethodnih godina. Stručnjaci, međutim, naglašavaju da je od samog broja značajnije kako su kadrovi raspoređeni i koliko su efikasni.

Nakon sedmogodišnje zabrane, Srbija opet počinje da zapošljava od 1. januara 2021. godine. Mogućnost da zapošljavaju sami, ali ne i bezuslovno, dobili su „korisnici javnih sredstava“ kojih ima oko 650.000.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Uslov za zapošljavanje u javnom sektoru

Ukupan broj novih radnika ne sme prelaziti broj koji čini 70 odsto broja onih čiji je radni odnos prestao u prethodnoj godini.

Ako je tokom protekle godine 10 zaposlenih napustilo jednu ustanovu, gornja granica novozaposlenih ne sme prelaziti broj sedam. Naravno, korekcije su moguće uz prethodno odobrenje vladine komisije.

Ograničenja neće postojati kada su u pitanju zapošljavanja pripravnika. Korisnici javnog novca koji se odluče za otvaranje radnih mesta moraće da unaprede kvalitet usluga.

Umesto dosadašnjeg sistema kontrole, predviđeno je uvođenje fleksibilnije kontrole zapošljavanja u javnom sektoru. Postojaće određena ograničenja u zapošljavanju, ali više neće morati da se traži odobrenje vladine komisije.

Može li se od preglomaznog, preko neadekvatnog, stići do optimalnog?

Uvreženo je mišljenje da je državni aparat „preglomazan“, pa se pribeglo rešenju zabrane zapošljavanja. Ovakav vid mera trebalo je da bude privremen za vreme fiskalne konsolidacije 2014. i 2015. godine. Međutim, državni organi odlučili su da ga zadrže sve do ove godine, čime se zapošljavanje ograničilo a otpuštanja se svela na miminum.

Ukupan broj zaposlenih u državnom sektoru nije previsok, prema rečima bivšeg člana Fiskalnog saveta Vladimira Vučkovića. On navodi da je on i manji nego u uporedivim državama centralne i istočne Evrope.

Srbija može da se pohvali računicom od manje od sedam zaposlenih u državnom sektoru na 100 stanovnika (mera koja se uzima za poređenje – broj zaposlenih u državnom sektoru na 100 stanovnika). Ovo je dobar broj, jer države u okruženju najčešće imaju više od osam zaposlenih.

Međutim, kako se neretko ocenjuje, zabrana je samo zamrzla nasleđenu, lošu strukturu zaposlenosti u javnom sektoru. Problemi su, čak, i uvećani jer je zabrana zapošljavanja dovela do povećanja broja ugovora o radu na određeno vreme i na veliki nedostatak kadrova u pojedinim delovima sistema javne uprave.

Odliv kadrova

Odliv kadrova, koji je sve učestaliji kod nas, oštetio je sve važne sisteme javnog sektora. Najpogođeniji su zdravstvo, ali i sektor bezbednosti, obrazovanja i inspekcijskih službi.

Manjak zaposlenih nije prošao nezapaženo kod Fiskalnog saveta. (V: Fiskalni savet o nacrtu Fiskalne strategije za 2020. godinu) Kontrolisani izlazak iz mera zabrane zapošljavanja bio je neminovnost. Prema podacima Fiskalnog saveta, u periodu 2013-2018, zdravstvo je napustilo više od 10.000, što medicinskog (4.000) što nemedicinskog osoblja (6.000). Strmoglava smanjenja stručnih kadrova nisu zaobišla ni sektor bezbednosti – skoro 8.000 ljudi.

Suštinskim poboljšanjima ka efikasnom javnom sektoru

Mogućnosti angažovanja uz saglasnost vladine komisije su ipak postojale, ističe Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta. On se osvrće i na privremena i povremena zapošljavanja, kojih je bilo čak i dok je zabrana bila aktuelna. Prof. Savić je izrazio nadu da će neke buduće odgovorne vlade zapošljavati optimalan broj ljudi u javnom sektoru.

Savić kaže da broj zaposlenih u javnom sektoru nije najvažniji faktor, već da je važnije pratiti efikasnost rada i krajnje usluge koje od javnog sektora dobijamo kao građani. Napominje da vladina komisija i postoji zbog zapošljavanja stručnog kadra koji je potreban. Odlazak radnika nije mogao biti sprečen, ali mogle su se obezbediti pristojnije zarade, rešavanje stambenog pitanja i specijalizacije.

Ništa se neće promeniti, smatra prof. Savić, ako ne dođe do radikalnih promena efekata rada inspekcijskih službi, koji nije na zadovoljavajućem nivou. Suštinska poboljšanja će isključivo biti inicirana promenom načina rada ovih službi. To bi sa sobom povuklo i primoravanje na adekvatno funkcionisanje tamo gde ga nema.

Sagovornik Politike podseća da ograničenja zapošljavanja, do 70 procenata broja onih koji su otišli u penziju, uopšte nije loše. One imaju psihološki efekat, jer su mogućnosti kontrole i legitimnosti ovih mera jako ograničene.

Ističe da vlast svake zemlje, naročito one u tranziciji, ima slobodu da radi šta hoće. Ne postoje zakoni koji će ih primorati da urade nešto drugačije.

Izvor:
Tekst objavila Politika, preuzet sa Kamatica

Podsećamo: