Udruženje sindikata penzionera Srbije (USPS) uputilo je predsednici Skupštine Srbije, Maji Gojković, pismo u kome je poziva da podrži inicijativu ove organizacije da se formira anketni odbor u Skupštini Srbije.
Penzioneri traže da se anketni odbor formira sa zadatkom da utvrdi:
- da li je u proteklih 25 godina bilo nenamenskog i protivzakonitog trošenja sredstava PIO Fonda, da li je bilo prekoračenja ili zloupotreba ovlašćenja rukovodilaca Fonda, kao i da li je bilo elemenata organizovanog kriminala;
- tačan popis sadašnje imovine PIO fonda, imovinu koja je otuđena iz Fonda i šta je sve finansirano sredstvima ovog Fonda;
- da li se radi i dokle se stiglo sa reformom penzionog sistema.
U skladu sa Skupštinskom procedurom, inicijativu za formiranje anketnog odbora pokrenuo je prof. dr Janko Veselinović – Pokret za preokret, a Udruženje sindikata penzionera Srbije, pozvalo je predsednicu Skupštine, predsednike poslaničkih klubova i sve poslanike da podrže ovu inicijativu.
Građani Srbije imaju pravo da znaju istinu
Često u svojim izjavama medijima, odgovorni iz Vlade Srbije potenciraju da današnji transferi sredstava iz budžeta dosežu čak do 49 odsto u pogledu finasiranja rashoda Fonda PIO. Zato USPS smatra da jedino formiranjem anketnog odbora u Skupštini može da se sazna prava istina o tome da li je bilo zloupotreba u PIO Fondu.
Prema saznanjima USPS-a, u poslednje dve decenije mnoge obaveze koje su stavljene u nadležnost RF PIO ne spadaju u domen penzijskog i invalidskog osiguranja u njihovom izvornom obliku, već u isključivu nadležnost države, te je ta činjenica razlog za povećani transfer sredstava iz budžeta Republike Srbije za isplatu rashoda RF PIO.
Postoje osnovane sumnje, tvrde u ovom udruženju, da je grad Beograd koristio sredstva PIO fonda za gradnju kapitalnih objekata kao što su Sava centar, Gazela i drugi objekti, s tim da ta sredstva do dana današnjeg nisu vraćena.
Osim izgradnje kapitalnih objekata, postoje indicije da su pojedinci koristili sredstva za (šverc) tj. kupovinu cigareta, i preprodaju istih za vreme bombardovanja, po trafikama širom Srbije, kao i da su uzimane otpremnine u iznosima i do 20.000 tadašnjih nemačkih maraka, navodno zbog smanjenja broja zaposlenih u Fondu PIO, bez prava zaposlenja u državnoj upravi (za šta USPS navodi da ne znaju po čijoj odluci) a zatim se zapošljavali, čak i na istim radnim mestima.
Udruženje sindikata penzionera Srbije pita:
Kako i pod kojim uslovima je vršena adaptacija zgrade PIO fonda u Nemanjinoj 30 u Beogradu i njenih filijala? Šta je sa sredstvima PIO fonda gde su bili osigurani advokati, i u to vreme privatni preduzetnici sa sedištem na Novom Beogradu?
Koliko fizičkih lica koristi sredstva iz PIO fonda a da po tom osnovu nikada nisu uplaćivali nikakva sredstva u PIO fond (tuđa nega i pomoć, invalidnine, zdravstveno osiguranje penzionera i dr) iz domena obaveze i nadležnosti države?
Smatraju da je od izuzetnog značaja pitanje zašto ni do danas nije popisana sva imovina PIO Fonda u Srbiji – banje, rehabilitacioni centri i sve drugo u šta su ulagana sredstva iz Fonda, kao i šta je od toga i na koji način prodato i uništeno, a kako se gazduje sa onim što je još uvek u upotrebi.
Anketni odbor je u obavezi da utvrdi činjenice o korišćenju sredstava, da imenuje neosnovane korisnike, eventualne malverzacije, pljačke i sl. te da o tome obavesti javnost, zato što građani Srbije imaju pravo da znaju istinu.
Udruženje sindikata penzionera Srbije u saopštenju, izdatom 18. decembra 2015. godine, kaže da u potpunosti razumeju tešku ekonomsku, političku i spoljnopolitičku situaciju u Srbiji i oko nje, kao i izjave predsednika Vlade Srbije, gospodina Aleksandra Vučića, da nije lako u takvoj situaciji rešavati nasleđene probleme.
Saopštenje Udruženje sindikata penzionera Srbije, koje potpisuje njegov predsednik Milorad Vujasinović, završava se konstatacijom:
Istina o nasleđenim problemima, o zloupotrebama, krađama, nezakonitom bogaćenju, potrebna nam je da bismo konačno uspostavili sistem odgovornosti za sve što činimo i što ne činimo, svuda i na svakom mestu, u sadašnjosti i prošlosti.
Bez toga, ne možemo u budućnost, zato što nećemo da nam i budućnost bude ista kao prošlost.
Mi danas, tražimo, samo istinu. Da li je i to previše – saznaćemo uskoro.