Imunoterapija budi nadu da ćemo jednog dana moći da izlečimo svakog ko oboli od kancera. Ali da li već sada, kada govorimo o nesumljivim uspesima ovog načina lečenja, možemo govoriti o izlečenju?
Imunoterapija budi nadu da ćemo jednog dana moći da izlečimo svakog ko oboli od kancera. Ali da li već sada, kada govorimo o nesumljivim uspesima ovog načina lečenja, možemo govoriti o izlečenju?
O tome je, za The Conversation, pisao prof. Ed Džejms.
Do nedavno, bilo je veoma neobično da se reči „kancer“ i „izlečen“ koriste u istoj rečenici. Sada je to uobičajenije. Izveštaji o britanskoj devojčici Lejli Ričards koja je izlečena od onog što se smatralo za neizlečivi oblik leukemije, praćeni su vestima o tome kako je bivši američki predsednik Džimi Karter izlečen od tumora mozga – melanoma koji se proširio sa njegove jetre.
U oba ova slučaja, najsavremenije imunoterapije korišćene su za lečenje tumora za koje se smatra da daju male šanse da se prežive.
Ovi novi načini lečenja koriste sopstveni imunosistem organizma da se kancer prepozna i uništi, a njihov uspeh u lečenju teških oblika raka doveo je do toga da budu proglašeni za lek.
Ali da li je pojam „izlečen“ prava reč?
Kada lek nije lek?
Prema definiciji iz rečnika, „izlečen“ znači: osloboditi (osobu ili životinju) simptoma bolesti ili zdravstvenog stanja; eliminisati (bolest ili stanje) lečenjem. Ove definicije su otvorene za dalju interpretaciju.
Kada su u pitanju infekcije, izlečenjem se smatra trenutak kada je patogen koji je napao organizam odstranjen iz njega – recimo, upotrebom antibiotika, tako da se više ne može otkriti, a pacijent je vraćen u zdravo stanje.
Ali izlečenje nije uvek postignuto iako deluje da jeste, jer neke infekcije i virusi mogu da se sakriju i pritaje čak i kada neko izgleda zdrav. Jedan od svetski poznatih primera jeste beba zaražena virusom HIV-a koja je navodno izlečena 2013. godine nakon lečenja antiretrovirusnim lekovima. Odsustvo uočljivog virusa dovelo je do uverenja da je beba bez virusa. Međutim, kada su prestali da joj daju lekove, virus se vratio.
Kada je u pitanju rak, stručnjaci uspešnu terapiju opisuju ili kao „delimično povlačenje – remisiju“ (rak se smanjio ili prestao da se širi) ili kao „potpunu remisiju“ (rak je nemoguće otkriti).
Čak i kada su pacijenti u potpunoj remisiji, to ne predstavlja izlečenje jer je skoro nemoguće reći da su sve ćelije raka uništene i da ne postoje u drugom delu tela. U stvari, ako se kancer vrati, obično se to dešava u roku od pet godina nakon remisije.
Budućnost je svetla
Imunoterapija ima jednu veoma važnu prednost nad konvencionalnim metodama lečenja – hemoterapijom i radioterapijom. Jednom kada se imunoodgovor na rak pokrene, on će ciljati rak na mestu na kom je nastao, kao što to čine i konvencionalni načini lečenja.
Međutim, sa imunoterapijom, imunoćelije koje se odazivaju u stanju su da stvore pamćenje na kancer, koji može da odoleva godinama, što omogućava otkrivanje i uništavanje svih budućih ćelija raka koje su se možda proširile sa mesta nastanka.
Upravo je ova važna odlika dovela do argumenta da su pacijenti koji su bili uspešno podvrgnuti imunoterapiji – izlečeni od raka, onda kada kancer više nije mogao da se otkrije.
Sposobnost tretiranja „neizlečivih“ tumora i poboljšanje stope preživljavanja od raka jeste uzbudljiva mogućnost, ali je korišćenje reči „izlečenje“ da bi se opisao status ovih pacijenata, preuranjeno. Imunoterapije su još uvek u povoju i moramo biti oprezni da ne preteramo sa očekivanjima dok rezultati dugoročnih ispitivanja pacijenata koji su potvrgnuti ovoj terapiji ne budu dostupni.
Uprkos tome, rani dokazi o snažnim antikancerogenim imunoodgovorima veoma su ohrabrujući i ubedljivi i daju veliku nadu pacijentima obolelim od raka da će jednog dana zaista, jednom za svagda, biti oslobođeni bolesti.
Mogu vas zanimati i tekstovi:
- Početak nove ere u lečenju raka?
- Imunoterapija u lečenju raka – nada, ali i veliki oprez
- Imunoterapija: novi rezultati vode promeni paradigme u načinu lečenja raka?
Ed Džejms je vanredni profesor imunologije raka na Univerzitetu Sauthempton. Vodi grupu koja se bavi proučavanjem mehanizama iza imunodominance antigena u tumorima. Ovaj članak je objavljen u The Conversation.