Veliki napredak u svetu učinjen je u borbi sa infektivnim bolestima, a značajno je opala i smrtnost dece. Sa druge strane, duži život doneo je nove zdravstvene probleme…
Studija koju je 2012. godine uradio univerzitet u Vašingtonu pokazuje kako se teret globalnih bolesti menjao u 1990-im i 2000-im godinama.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Studija kvantifikuje uzroke, mesto i godine smrti, uzroke oboljevanja i zdravstveno stanje onih koji žive duže. Naime, od 1970. do 2010. godine, osnovno merenje pomerilo je očekivanu dužinu života sa 56,4 na 67,5 godina za muškarce i sa 61,2 na 73,3 godine za žene.
Veliki napredak učinjen je u borbi sa infektivnim bolestima, a značajno je opala i smrtnost dece. Sa druge strane, duži život doneo je nove probleme. Jedna od mera jeste i godine života kada se uzme u obzir bolest i prerana smrt (DALYs – or disability-adjusted life years).
U 1990-im infektivne bolesti, neuhranjenost i smrtnost majki i novorođenčadi činile su 47 odsto uzroka prerane smrti, da bi 2010. godine činile svega 35 odsto, dok su hroničke bolesti bile uzrok rane smrti u 54 odsto, a povrede u 11 odsto slučajeva.
Tako se čini da hroničke bolesti bivaju učestalije kako ljudi stare i postaju bogatiji. Infektivne bolesti ostaju veliki problem u podsaharskoj Africi i južnoj Aziji, piše Ekonomist.