Pesma Srbin u raju, čuvenog pesnika Vojislava Ilića, napisana je daleke 1890. godine, ali bi se po temi i zaključku, ako možda ne i po stilu, sasvim lako mogla poistovetiti sa današnjim dobom, kako to, uostalom, sa pesmama najčešće i biva. Pročitajte ovde ceo tekst pesme…
Umre jedan Srbin, ne zna se od čega,
Ali Gospod primi u naselja njega,
I reče mu Gospod: „O ljubezni sine!
Dospeo si, evo, u rajske visine.“
„Evo ovde ima blaga svakojaka,
I učenih ljudi, i dobrih junaka
Tu su našli mira i naslade sebi,
Tu će rajska sladost pristati i tebi.
Nek’ te, dakle, briga i tuga ne guši,
No slobodno išti što ti drago duši.“
A Srbin će njemu: „O, Gospode jaki!
Ja bih željno isk’o novina ma kaki’,
U kojima piše šta sad dole rade,
Kakve nove spletke pred izbore grade?“
Okrete se Gospod anđelima redom,
I zatrese tužno svojom glavom sedom:
„Podajte mu, – reče – a šta drugo znamo?
Ta to jedan Srbin i razume samo!“
Vojislav Ilić (1890)