Saveti osobe sa demencijom o komunikaciji sa obolelima

Povodom Svetskog dana borbe protiv Alchajmerove bolesti, glumica Katarina Radivojević pročitala je nekoliko dragocenih saveta Kristine Brajden, osobe sa demencijom, o tome kako postupati sa obolelima i komunicirati sa njima.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Ana Batričević

Kristini Brajden (Christine Bryden) je uspostavljena dijagnoza demencije u 46 godini. Ona živi sa ovom bolešću već više od dvadeset godina. Za to vreme napisala je nekoliko knjiga o demenciji, a jedna od njih je „Who Will I Be When I Die?“ (Ko ću biti kad umrem). Kristina je veoma angažovana u zastupanju ljudi sa demencijom i borbi za njihova prava.

Svetski dan borbe protiv Alchajmerove bolesti obeležen je 19. septembra 2025. u organizaciji Srpskog udruženja za Alchajmerovu bolest (SUAB) i HHU Hleb života. Događaju je prisustvovala i glumica Katarina Radivojević. Ona je pročitala nekoliko dragocenih saveta Kristine Brajden o tome kako postupati sa obolelima i komunicirati sa njima.

Saveti Kristine Brajden – Kako da bolje razumemo osobe sa demencijom

  • Dajte nam vremena da govorimo, sačekajte da pretražimo neurednu gomilu misli na dnu našega mozga da bismo našli reč koju želimo da izgovorimo.
  • Pokušajte da ne završavate naše rečenice umesto nas. Samo slušajte. Ne dozvolite da se osećamo postiđeni ako zaboravimo ono što smo hteli da kažemo.
  • Ne požurujte nas, jer mi ne možemo razmišljati niti govoriti dovoljno brzo da bismo vam rekli da li se slažemo ili ne. Pokušajte da nam date vremena da odgovorimo – da bismo vam rekli da li mi stvarno želimo to nešto da uradimo.
  • Kada želite da razgovarate sa nama, razmislite o načinu razgovora. Nemojte postavljati pitanja koja će nas uzbuditi ili učiniti da se osećamo neprijatno. Ako smo zaboravili nešto što se nedavno desilo, nemojte misliti da nama to nije bilo važno. Samo pokušajte da nas podsetite – možda smo samo trenutno zaboravili.
  • Ali ne pokušavajte ni previše da nas podsećate na nešto što se upravo desilo, a čega mi ne možemo da se setimo. Ako nismo registrovali taj događaj, možda ga se nikada i nećemo moći setiti.
  • Ako možete, izbegavajte buku u pozadini. Ako je upaljen TV, prvo smanjite ton.
  • Ako razgovaramo s decom, upamtite da se mi lako umaramo i teško koncentrišemo na razgovor i slušanje u isto vrijeme. Možda bi najbolje bilo da uvek razgovaramo samo sa jednim detetom bez buke u pozadini.
  • Možda bi čepići za uši tokom posete tržnom centru ili drugim bučnim mestima bili od pomoći. Mi često ne možemo da podnesemo buku.

Podsećamo vas i na tekst: