Početna Magazin Godine Razmislite dobro pre nego što se podvrgnete operaciji kolena

Razmislite dobro pre nego što se podvrgnete operaciji kolena

Razmislite dobro pre nego što se podvrgnete operaciji kolena

Većina artroskopskih operacija kolena možda nije neophodna jer rezultati nakon njih nisu ništa bolji nego oni dobijeni u placebo grupi. A ovo je drugi najčešće obavljan hirurški zahvat na svetu

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija iz teksta Promene hoda u starosti

„Razmislite dobro pre nego što se podvrgnete operaciji kolena“ jeste savet hirurga i počasnog profesora američkog Djuk univerziteta Alena Fransesa. On je na svom blogu DSM5 in Distress napisao lako razumljiv svima, ali i tekst koji istovremeno zadire u veoma osetljivu temu.

Već u samom uvodu, dr Franses kaže da su tokom četiri hiljade godina dugoj istoriji medicine, lekari radili užasne stvari svojim pacijentima, ali da pacijenti i dan-danas prema lekarima osećaju samo zahvalnost.

Ovo je definitivno prenaglašeno napisano radi komičnog efekta, ali nas dr Franses time uvodi i u priču o izuzetnoj moći placeba u medicini: ozdravimo zahvaljujući tinkturi vremena i čarobnoj moći očekivanja punih nade. Placebo je najbolji lek koji je ikada izmišljen.

Istraživanja placebo efekta u hirurgiji daleko zaostaju za onim u medicini jer je teže placebo operisati nego dati placebo pilulu. Međutim, dr Franses smatra da je upravo hirurgija oblast medicine koja je izuzetno pogodna za placebo efekat jer što je dramatičnija procedura, to je veća nada u izlečenje.

„Brzo, operiši pre nego što pacijentu bude bolje“ jedna je od internih šala ortopedskih hirurga, ali ona se zasniva na gorkoj istini: većina planiranih (elektivnih) hirurških zahvata možda je nepotrebna ili čak štetna.

Dr Tepo Jarvinen sa Univerziteta u Helsinkiju, Finska, bio je glavni autor istraživanja placebo efekta u operaciji kolena.

Prema njegovim rečima, „prikupljeni podaci dokazuju da većina artroskopskih operacija kolena možda nije neophodna jer rezultati nisu ništa bolji nego oni dobijeni u placebo grupi.“

Ovo je zapanjujuć zaključak kada se ima u vidu da je ovo druga najčešća hirurška procedura na svetu (nakon operacije katarakte).

Razlog zašto se ova operacija izvodi tako često je veoma racionalan i postoji savršeno biološko objašnjenje za to. Laparaskopski je veoma lako utvrditi postojanje lezije (oštećen meniskus). Terapijski postupak se sastoji od obrezivanja neravne ivice sa pocepanog meniskusa i ravnanja preostalog dela, što čini hirurški zahvat ne duži od 15 minuta.

Pacijenti se uglavnom svi osećaju bolje i zahvalno – 90 odsto njih je izvestilo da su zadovoljni nakon operacije. Veruju da im je hirurškim zahvatom rešen problem sa kolenom.

Ali ono što je finski tim pokazao, a zatim je takvo istraživanje ponovio i dr Franses sa svojim timom, jeste da ne postoji razlika u osećaju zdravlja kolena nakon prave i lažne operacije.

Pre nekoliko godina, tim sa Harvarda objavio je istraživanje u kome je dokazano da je oštećenje meniskusa veoma često kod sredovečnih ljudi, bez obzira na to da li osećaju ili ne bol u kolenu. U suštini, oštećenje meniskusa deluje kao sasvim uobičajen nalaz prilikom skeniranja magnetnom rezonancom.

Dr Franses piše da je pročitao lepo poređenje koje će možda pomoći sredovečnim ljudima kao što je on da se prilagode bolnim kolenima: „Degenerativno oštećenje meniskusa je kao bore koje dobijamo sa godinama i prema njemu se tako treba i ophoditi.

A ko bi onda trebalo da se podvrgne operaciji kolena? Dr Franses kaže da je to složeno pitanje, ali naglašava da ukoliko nije postojao traumatski događaj (uvrtanje kolena, na primer) koji je ispunio koleno krvlju naduvši ga, treba razmisliti.

Osoba koja je u stanju da slobodno pomera koleno (čak i uz izvestan bol), najverovatnije nema potrebe da se hitno podvrgne operaciji. U tom slučaju je bolje posetiti fizioterapeuta, početi dobar program rehabilitacije i dati prirodi tri-četiri meseca vremena da učini svoje. Ako bol ne prestaje, onda se treba javiti ortopedskom hirurgu.