Prema statistikama ministarstva rada u SAD svake godine preko 35.000 medicinskih sestara i negovateljica doživi lokomotorne povrede zbog kojih moraju da otvore bolovanje. Međutim, bolničku admistraciju ova statistika malo zanima.
Ovo medicinske tehničare i negovatelje stavlja u sam vrh najrizičnijih zanimanja. Najčešće je reč o povredama kičme (leđa, vrata), ali i povredama ruku i nogu (zglobovi, mišići).
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Na primer, oni tri puta češće imaju povrede nego građevinski radnici, pokazuju podaci biroa za statistiku ministarstva rada (BLS).
Napomena: Zbog ove i drugih tema, Penzin se naročito bavi primenom tehnologija u nezi i lečenju pacijenata. Za više mogućih rešenja pogledajte izbor tekstva – Roboti 21. veka – pomoćnici i negovatelji
Na 10.000 zaposlenih sa punim radnim vremenom medicinsko osoblje zauzima nekoliko mesta među najrizičnijim zanimanjima prema broju lokomotornih povreda (skelet, zglobovi, hrskavice, tetive i povezani mišići):
- pomoćnici sestara („orderly“) – 241
- vatrogasci – 231,8
- pomoćnici sestara („nursing assistants“) – 208,4
- policajci – 88,2
- zatvorski čuvari – 86,2
- građevinski radnici – 72,3
- lični negovatelji („personal care aides“) – 61,2
- medicinski tehničari („registered nurses“) – 55,7.
Međutim, mnogi optužuju birokratiju u bolnicama za „iznenađujuće“ podatke, podsećajući da već decenijama postoji brojna literatura koja ukazuje na opasnost i učestalost povreda nižeg i srednjeg medicinskog osoblja.
Na primer, povreda leđa medicinskog osoblja prilikom pomeranja pacijenata pominje se već 1898. godine u jednom vodiču sa principima i praksama. Iz iste godine je i fotografija ispod koja prikazuje postojanje kranova za premeštanje pacijenata već krajem 19. veka. Danas, pun vek kasnije, ovaj način rada i dalje je daleko od šire prihvaćene prakse.
foto: „električni lift“ 1898, Nacionalna medicinska biblioteka (National Library of Medicine)
Već nekoliko decenija postoje i studije koje ukazuju da je opasna praksa kojom se i dalje obučava osoblje, da je pravilan položaj tela za pomeranje pacijenata – „savijte kolena i držite leđa uspravno“.
– Suština je da ne postoji bezbedan način da premestite pacijenta snagom tela. Razmere optrećenja koja deluju na kičmu su tako velika da i najsnažniji mišićni sklop na svetu ne bi garantovao da nećete imati problema sa leđima – kaže Vilijam Maras, direktor instituta za istraživanje kičme državnog univerziteta u Ohaju.
Neke bolnice uvele su praksu pomeranja pacijenata pomoću mini „kranova“. Rezultat? Oko 80 odsto povreda osoblja manje nego u drugim bolnicama koje primenjuju tradicionalne „ručne“ tehnike.
– Bolnička administracija, istorijski gledano, posmatra medicinske tehničare kao građane drugog reda i potrošnu radnu snagu. Zato statistike njihovih povreda ostaju u drugom planu a fokus je na ostalim statističkim podacima – kaže Suzan Gordon, autor knjige Negovateljstvo uprkos svemu (Nursing Against the Odds).
Zanimljivo je da u automobilskoj industriji rade brojni krupni snažni mušarci kojima je zabranjeno da podižu više od 15 kilograma na poslu, što je masa nekoliko puta manja od onih sa kojima se medicinsko osoblje „bori“ svakog dana, piše NPR.