Porodične priče izgrađuju otpornost i osećaj pripadnosti kod dece

Porodične priče deo su naše kulture. Prenosili smo, sa kolena na koleno, ne samo pesme i priče našeg kraja, već i podatke o precima i starijim članovima porodice. Ta tradicija bledi. Nova istraživanja, i to američka, pokazuju da upravo pričanje porodičnih priča doprinosi jačanju osećaja pripadnosti i izgrađuje otpornost kod dece.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Godina 2020. svakako će biti upamćena. Širom sveta, ljudi su odjednom živeli sasvim drugačijim životom. Učenje na daljinu i socijalna izolacija ostavili su traga na deci školskog uzrasta, posebno na adolescentima.

Mogu li stariji članovi porodice – roditelji i bake i deke – ikako da pomognu kako bi se otpornost i samopouzdanje najmlađih ponovo izgradili?

Jedan od pristupa koji se bave izazovima sa kojima se porodice danas suočavaju oslanja se na poznatu tradiciju koja se danas često previđa. U pitanju je pričanje priča starijih članova porodice o njihovim životnim iskustvima.

Dr Maršal P. Djuk, profesor psihologije na Emori univerzitetu smatra da ova aktivnost utiče na to da deca razvijaju viši nivo samopoštovanja, veru u sopstvenu sposobnost kontrole događaja, da bolje funkcionišu unutar porodice, da imaju niži nivo anksioznosti, manje problema u ponašanju i veće šanse za pozitivan ishod.

Ispostavilo se da se do ovih, izuzetno poželjnih ishoda može doći jednostavnim pričanjem priča starijih članova porodice mlađim. Ovakvo redovno pripovedanje porodičnih priča ima dubok i dugotrajan učinak koji će koristiti deci i adolescentima u svakoj fazi života.

Da li znaš?

Tokom prethodne dve decenije, dr Djuk i njegove kolege su proučavali uticaj koji redovno slušanje porodičnih priča ima na decu.

U sklopu ovog istraživanja ovaj tim naučnika je razvio skalu od 20 pitanja pod nazivom „Da li znaš?“. Namena ove skale je dosledno merenje niova informacija koje deca imaju o svojoj porodičnoj istoriji i životu starijih članova porodice.

Pitanja iz skale „Da li znaš?“ procenjuju dubinu porodične istorije i sopstvenog porekla koje su deca stekla slušajući priče. Ona obuhvataju jednostavne činjenične detalje kao što je: „Da li znaš gde su odrasli tvoja baba i tvoj deda?“ ili „Da li znaš kako su se upoznali tvoji roditelji?“.

Druga pitaanja više se bave kulturom kojoj pripada porodica, kao i detetovim osećajem identiteta. Na primer: „Da li znaš poreklo svog imena?“ ili „Da li znaš na kog člana porodice najviše podseća tvoje ponašanje?“.

Važna oblast ispitivanja odražava spremnost porodice da govori o teškim vremenima i nekadašnjim izazovima, kao i o srećnim i višeznačnim sećanjima. Na primer: „Da li znaš za neke bolesti ili povrede koje su tvoji roditelji doživeli kada su bili mlađi?“, „Da li znaš neke lekcije koje su tvoji roditelji naučili iz dobrih ili loših iskustava?“ ili „Da li znaš nešto što se desilo tvojoj mami ili tati kada su išli u školu?“.

Međugeneracijsko sopstvo i otpornost

Odgovori na 20 pitanja skale „Da li znaš?“ koriste se za procenu koliko su deca naučila o svojoj porodičnoj istoriji, uključujući i njenu kulturu i ličnosti koje je čine.

Kao što je tim naučnika sa Emori univerziteta izvestio, veća je verovatnoća da deca koja imaju visoke rezultate na pitanjima „Da li znaš?“ imaju „snažan osećaj za ono što smo nazvali međugeneracijsko sopstvo. Upravo se ovo međugeneracijsko sopstvo i lična snaga i moralne smernice koje iz njega proističu povezuju sa većom otpornošću, boljim prilagođavanjem i većim šansama za bolji ishod kad su u pitanju zdravlje i obrazovanje deteta“.

Pričajmo porodične priče

Šta stariji članovi porodice mogu da učine kako bi podstakli taj osećaj međugeneracisjkog sopstva i otpornosti? Tri su ključne tehnike za deljenje nezaboravnih porodičnih priča:

1) Počnite sa pitanjima koje deca i tinejdžeri prirodno žele da postave

Deca svih uzrasta znatiželjna su kada je u pitanju njihovo rođenje i njihove najranije godine. Ispričajte priču o tome kako je dete dobilo ime. Da li ono potiče od nekog pretka ili ga je dao stari kum, bliski prijatelj, rođak? Da li vas je inspirisala neka knjiga ili slučajan susret?

Ako je u porodici bilo braće i sestara, kako su se oni odnosili jedni prema drugima tokom odrastanja? Povežite deliće ovih priča sa pričama o odrastanju deteta i sa vašim iskustvima iz detinjstva kojih se sećate ili o kojima ste slušali od svojih roditelja ili baka i deka.

2) Pripovedajte i o izazovima i razočarenjima, baš kao i o srećnim periodima u životu porodice

Slušanje o tome kako ste se vi i drugi stariji članovi porodice nosili sa izazovima, razočarenjima i kako ste preživeli neuspehe i životne nedaće, deluje ohrabrujuće mladima. Razgovor o dobrim i lošim vremenima daje osećaj perspektive.

3) Započnite novu tradiciju deljenja i snimanja porodičnih priča

Mnoge porodice nemaju običaj da redovno razmenjuju priče tokom večere ili praznika. Sada je pravo vreme da započnemo tu naviku budući da ponovo shvatamo vredost okupljanja ljudi.

Uključite sve članove porodice u svoj sopstveni spisak pitanja „Da li znaš?“. Postavljajte ta pitanja tokom porodičnog okupljanja – bilo da je ono stvarno ili onlajn.

Sa svakom pričom koju čuju, deca u vašoj porodici će graditi otpornost i snažan osećaj pripadnosti.

Fotografija: Laura Fuhrman sa Unsplash

Mogli bi vas zanimati i tekstovi: