Ekonomista Angus Diter, dobitnik Nobelove nagrade 2015, sa svojom suprugom En Kejsi došao je do slučajnog i zapanjujućeg otkrića: stopa smrtnosti među američkim belcima, starosne grupe od 45 do 54 godine, porasla je za 22 odsto!
Fotografija iz teksta: Detroit, grad koji je bankrotirao
Nakon godina opadanja, stopa smrtnosti američkog belog stanovništva bez visokog obrazovanja, starosne grupe od 45 do 54 godina, porasla je tokom poslednje decenije, navodi se u istraživanju objavljenom u Proceedings of National Academy of Sciences – PNAS. To se dešava istovremeno sa daljim opadanjem stope smrtnosti crnog i hispano stanovništva te starosti, kao i sa opadanjem stope smrtnosti kod belaca starosne grupe od 65 do 74 godine (pad od dva odsto).
Ekonomisti – Angus Diton, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2015. godine i njegova supruga En Kejs, oboje sa Prinstona, došli su do ovih zaključaka slučajno, dok su proučavali nacionalne skupove podataka o smrtnosti, nivoima bola, invalidnosti i bolesti, kao i nivoe sreće i broj samoubistava.
Utvrdili su da je stopa smrtnosti kod belog stanovništva koje nije nastavilo sa školovanjem nakon srednje škole, između 1999. i 2013. godine porasla za 134 smrtna slučajeva na 100.000 stanovnika, što predstavlja porast od 22 odsto. Da je stopa smrtnosti nastavila da opada istom brzinom kao u periodu od 1979. do 1998. godine, bilo bi pola miliona smrtnih slučajeva manje u periodu od 1999. do 2013. godine.
„Ova promena (…) svojstvena je Sjedinjenim Američkim Državama: nijedna druga bogata zemlja nije doživela sličan preokret“, kažu ovi naučnici.
Stopa smrtnosti kod belog stanovništva (415 na 100.000) ostaje niža u odnosu na stopu smrtnosti kod crnaca (581), ali je sada mnogo veća nego kod latino stanovništva (262).
Ovaj fenomen se pripisuje samoubistvima, korišćenju droga i alkoholizmu (hroničnim bolestima jetre i cirozi). Ovi problemi su smanjeni kod crnaca i stanovništva hispano porekla.
Naučnici su razmatrali niz mogućih objašnjenja, uključujući i razlike u broju prepisanih lekova protiv bolova i njihovu zloupotrebu, kao i stav belaca po pitanju njihove finansijske budućnosti koji je sad više pesimistički nego ranije. Međutim, ovim faktorima ne može u potpunosti da se objasni fenomen.
Analizirali su loše zdravstvene pokazatelje i otkrili da su sredovečne osobe, za razliku od mlađih i starijih, prethodnih godina mnogo više prijavljivale da ih nešto boli. Trećina ove starosne grupe tvrdila je da je patila od hroničnog bola u zglobovima – u periodu od 2011. do 2013. godine, a jedna od sedam osoba rekla je da je patila od ishijalgije. Manje obrazovane osobe žalile su se češće na bol i bile su lošijeg opšteg zdravstvenog stanja.
Slabije obrazovani belci bili su i u većim finansijskim nevoljama. Tokom perioda koji je proučavan, prihodi, posmatrani nakon prilagođavanja inflaciji, smanjili su se za 19 odsto.
Zabeleženo je uporedo povećanje broja belih osoba sa mentalnim bolestima i povećanje broja onih koji imaju poteškoća u socijalizaciji.