Početna Magazin Godine Ekonomija Nemačka: Niske penzije – tempirana socijalna bomba

Nemačka: Niske penzije – tempirana socijalna bomba

Nemačka: Niske penzije – tempirana socijalna bomba

Sirotinjska starost u bogatoj Nemačkoj? To će biti realnost sve većeg broja ljudi ukoliko se nastavi dosadašnja penziona politika. Zato se čini da će penzije biti glavna tema predizborne kampanje sledeće godine, piše Kaj Aleksander Šolc za Deutsche Welle.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Još nikada tolikom broju ljudi nije išlo tako dobro – to se s pravom kaže za današnju generaciju nemačkih penzionera. Oni koji danas imaju između 70 i 90 godina profitirali su od neprestanog rasta privrede između šezdesetih i devedesetih godina prošlog veka. Nezaposlenost je bila neznatna, kupovale su se nekretnine, zaključivala životna osiguranja, a dosta je moglo da se odvoji i u slamaricu. Prosečni Nemac je tako imao osnova za dobru penziju i udobnu starost. Mnoge firme su, uz to, isplaćivale dodatne penzije bivšim radnicima. Nakon ujedinjenja su i penzioneri u bivšoj Istočnoj Nemačkoj dobro prošli primajući penzije slične onima u bivšem zapadnom delu. Ali žurka je sada gotova.

Osipanje osnovice

Zakonom utvrđenu penziju uveo je još Bizmark krajem XIX veka. Ona se finansira određenim procentom od zarade, što praktično znači da današnji radnici plaćaju za današnje penzionere, mladi za stare. Deo uvek moraju da prilože i poslodavci. Demografski razvoj i napredak medicinskog sistema dovode do produženja životnog veka, starenja društva i situacije u kojoj onda sve manje mladih ima da finansira penzije sve većeg broja starih.

Politika je našla ne baš kreativno rešenje: još osamdesetih su snižene penzije (u Nemačkoj). I tom su se logikom služile sve vlasti od tada, bez obzira da li su vladali demohrišćani s liberalima, socijaldemokrata sa zelenima ili je na vlasti bila velika koalicija. Od pre deset godina, penzije u Nemačkoj podležu porezu, a već godinama se sistematski snižava neoporezivi deo penzije. To znači da isti bruto-iznos danas donosi više neto-para na račun nego što će donositi kroz deset godina. A osnovica za obračun nije ni izbliza tako sjajna kao pre dve decenije jer je Nemačka doživela nekoliko ekonomski teških faza u kojima su mnogi gubili posao ili radili za male plate.

Godinama su zaposleni poreskim olakšicama podsticani da mesečno izdvajaju određenu sumu za dodatno privatno penziono osiguranje, ali od izbijanja finansijske krize, to osiguranje nudi praktično nikakve kamatne stope. Stoga ni ranije popularna životna osiguranja – koja su mogla biti pretočena u penzije – više nisu atraktivna. Mršave kamate na štednje knjižice ne vredi ni pominjati. Današnji penzioneri sve češće starost dočekuju u iznajmljenom stanu, što se može objasniti pojačanom migracijom iz sela u grad poslednjih decenija. Dok u pasivnim krajevima kuće zvrje prazne, skupi stanovi u gradovima mogu tek da se iznajme, ne i kupe.

Ispodprosečni nivo

Uobičajeno je da penzije budu vezane za opšti razvoj plata i da stoga pomalo rastu iz godine u godinu – ovog leta, 2016. godine, čak između četiri i pet odsto (V. tekst: Najveće povećanje nemačkih penzija u ovom veku). U prošloj deceniji je bilo godina kada penzije nisu podignute ni za jedan cent. Rezultat je poražavajući – prema studiji Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, nivo državnih penzija u odnosu na plate je u Nemačkoj ispod prosečnog. U Austriji je recimo taj nivo za oko 50 odsto viši. U poređenju s evropskim zemljama, Nemci moraju da rade i prilično dugo – granica za odlazak u penziju postepeno će se povećavati na 67 godina. U Francuskoj ili Mađarskoj se radni vek završava znatno ranije.

Sve gore napisano ukazuje da će Nemačka uskoro imati prvu generaciju penzionera kojima će starost biti finansijski nesigurnija nego generaciji njihovih roditelja. Mnogima koji su danas tek na početku ili sredini radnog veka je jasno da penzija može značiti siromaštvo, pogotovo ako nema nasledstva od roditelja. Tu je temu svakako prepoznala i politika. S obzirom na činjenicu da su sledeće godine parlamentarni izbori, penzije su već zgodno bojište za međupartijsku bitku. I to posebno jer su etablirane partije odreda izgubile po koji procenat podrške na račun populističke Alternative za Nemačku. Penzije dakle, tema kao naručena.

„Tempirana socijalna bomba“

Vladajuća koalicija demohrišćana i socijaldemokrata – takozvana velika koalicija – još je u koalicionom ugovoru potpisala osnovne smernice za razvoj „solidarne penzije“. Ona bi trebalo da bude isplaćivana onima koji, uprkos dugom radnom veku, imaju penzionu osnovicu čak i ispod one sume koja se smatra neophodnom za život dostojan čoveka. Danas su takvi upućeni na socijalnu pomoć što nije malo poniženje nakon decenija rintanja.

Druga dogovorena tema bilo je izjednačavanje nivoa penzija na istoku i zapadu Nemačke. Na istoku su penzije danas još uvek za desetak odsto niže nego na zapadu – između ostalog i zato što su plate osetno niže. Iako se jaz smanjio tokom četvrt veka od ujedinjenja, on još postoji, i zato je socijaldemokratska ministarka rada Andrea Nales naumila da na jesen predstavi koncept za potpuno izjednačavanje nivoa penzija. Kancelarka Angela Merkel je već ukazala da to neće biti jednostavno: današnji penzioneri bi profitirali, ali bi današnji radnici morali više da plaćaju i da pristanu na manje penzije u budućnosti.

Debata proteklih sedmica (tokom jula 2016) u prvi plan izbacuje sve širi front protiv daljeg smanjenja penzija. Danas, prosečna penzija iznosi svega 48 odsto prosečne plate, a do 2030. taj nivo – zbog sve većeg broja penzionera – treba da padne na 44 odsto. Protiv toga uzbunu dižu ne samo sindikati, levica i socijaldemorate već i bavarski ogranak demohrišćana. U Minhenu, gde se tradicionalna slika sveta ceni, posebno hoće da se prilikom obračuna penzije više vrednuje vreme koje su majke provele sa svojom decom umesto da rade.

Frank Bzirske, šef najvećeg nemačkog sindikata Verdi, traži da se nivo penzija najpre stabilizuje, a da se onda podigne. On kaže da oko 12 miliona ljudi može u starosti biti zaista siromašno u jednoj bogatoj Nemačkoj. Niske penzije su, dodaje Bzirske, „tempirana socijalna bomba“. Nema ni govora da je dovoljno podići samo najniže penzije. Veliki sindikat metalaca kao i drugi sindikati najavili su da će pred izbore 2017. pozvati građane da partije procenjuju prema njihovoj penzionoj politici. Kako li će s tim proći Angela Merkel i njena partija? Kancelarka je već rekla da pitanje penzija u velikoj meri treba ostaviti za sledeći saziv Bundestaga.

Autor: Kaj Aleksander Šolc za DW