Početna Draganova nagrada Draganova nagrada 2017. Momčilo (Inđija): Solunski nokturno

Momčilo (Inđija): Solunski nokturno

Momčilo (Inđija): Solunski nokturno

Pesma sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografijakyrsos (Flickr), Pun mesec nad Solunom


Ples svetlosti po hotelskom plafonu,
ispijam kafu na cvetnom balkonu.
Zagasita srma uličnih lampi
rasuta po stolu, razbacanoj štampi.
Gledam, slušam, osećam i znam:
Čipka večernje izmaglice i javi i snu prekriva lice.
Dok udišem Solun, žudnjama se trujem,
okovan foteljom sedeći putujem…
On tone u noć bučno, polagano,
a budi se i mrmori pijaca Medijano.
I dok neminovno u letnju noć tone,
sa zvonika belih tiho zvona zvone.
Iz prepunih bašti hotela, kafića
zveketi tanjira, kašika i pića.
U morskom zalivu zirkaju se zraci
gde su nekad počivali stari jedrenjaci.
Od autoputa tutnje kamioni, sa aerodroma grme avioni,
pored starih, novi, gradski aksiomi…
U svakom rukavu poneki je trik…
Srebrnom rukom Mesec miluje Zejtinlik.
S Kajmakčalanskog groblja silazi tišina,
šapatom razliva zvezdana prašina.
Na Zejtinlik groblju stogodišnjaka nema
tamo večna mladost, večno će da drema…

Momčilo Janjičić Momos, Inđija